WALSH: Feministica snimljena kako se hvali pobačajem pred djecom. Evo što možemo naučiti iz tog videa.

Matt Walsh

Screenshot: Facebook

The Daily Wire izvijestio je o odvratnom propagandnom videu objavljenom krajem prošlog tjedna. Isječak prikazuje radikalnu feministicu i osnivačicu pokreta “Shout Your Abortion” (Vičite o svom pobačaju – op. a.) Ameliju Bonow koja veliča čuda pobačaja pred skupinom djece. Bonow sjedi s nizom djece, kojima je vidljivo neugodno, i hvali se vremenom kad je donijela odluku da ubije svoje vlastito dijete.

Ona opisuje “postupak” djetinjastim, anti-znanstvenim jezikom i nespretno prikriva nasilnu stvarnost čina. Bonow kaže kako pobačaj uključuje “isisavanje trudnoće” sa “slamčicom”. Kaže da je važno da žene imaju to pravo jer ne bi smjele biti prisiljene “stvarati život”, što je naravno pogrešan opis jer pobačaj ne bi trebao biti potreban ako ne i zbog činjenice da je život već stvoren. U njezinom slučaju, život je nastao kad se ona, kako priznaje djeci koja su bila uvučena u ovu predstavu, odlučila seksati bez kontracepcije. Jedan mudar mladić spekulirao je da je njezino ponašanje možda bilo “nepromišljeno”. Odgovor Bonow na ovu primjedbu bio je znatno manje mudriji.

“Ummm, mislim, ne znam, ne bih baš rekla da sam bila nepromišljena”, promrmljala je. “Pogreške se dešavaju i, i, ponekad jednostavno ne radite to u tom trenutku. Znaš li što mislim?”

“Ne znam”, prikladno je odgovorilo dijete.

No, dio segmenta koji je najviše toga otkrio bio je Bonowin pokušaj usporedbe pobačaja s opravdanijim medicinskim postupkom: “Bilo je to poput gadnog posjeta zubaru ili tako nešto. To je bilo jednostavno kao: ‘Ah, ovo je, kao, tjelesna stvar koja je recimo neugodna ‘, ali onda je bilo gotovo i osjećala sam se, kao, stvarno samo zahvalna što više nisam trudna.”

Ostavit ćemo po strani činjenicu da ovaj video prikazuje odraslu osobu koja razgovara sa srednjoškolcima i da je nekako ova potonja skupina daleko elokventnija i učtivija. Ono što je doista zanimljivo je da Bonow želi da djeca i ostatak društva vidi pobačaj kao ništa drugo nego “gadni posjet zubaru”, a opet, ono što upada u oči jest činjenica da se nikada nije potrudila stvoriti pokret “Vičite o vašem zubarskom zahvatu”. I, premda nisam provjeravao, pretpostavljam da nikada nije snimljena kako objašnjava korijenski kanal 12-godišnjacima. Tvrdi da je pobačaj poput posjete zubaru, ali mahnito pokušava opravdati samo ovo prvo. Zašto je to tako?

Pa, ovdje vjerojatno vrijedi ono najjednostavnije objašnjenje: feministice se hvale o svojim pobačajima, a ne svojim posjetima zubaru jer pobačaj, kako se ispostavlja, nije ništa nalik stomatološkom pregledu. I one to znaju. Uza svu retoriku, svo zatamnjivanje, za sav eufemistički jezik, one duboko u sebi znaju da je pobačaj drugačiji. Pobačaj je ozbiljan. Pobačaj je nasilan i prljav i sramotan. Sve to one znaju, ne treba im posebno objašnjavati. One ne “viču o svom pobačaju” nama. Ove viču o svom pobačaju samima sebi.

Zamijenite djecu s ogledalima i dobit ćete bolju sliku psihologije na djelu. Bonow govori samoj sebi. Djeca su samo rekviziti, pokazno sredstvo koja su trebala mirno sjediti i dopustiti ovoj očajnoj ženi da sebi odbija vlastite misli. Ali ona se ne zavarava. I ne zavarava nas. Jedva čak zavarava djecu. Toliko je zapravo patetična cijela ova scena.

Općenito je pouzdano pravilo da ukoliko nudite netražena opravdanja zbog osobnog izbora, to znači da ste daleko od toga da ste sigurni u vaš izbor. To objašnjava razlog zašto feministice uvijek opravdavaju svoje pobačaje, ali roditelji rijetko hodaju okolo opravdavajući svoju odluku da imaju djecu. Roditelji govore o roditeljstvu. Možda se čak i žale na roditeljstvo. Neki možda proglašavaju radosti roditeljstva. No oni neće konstantno braniti odluku da su uopće imali djecu. To je zato što znaju da su napravili pravi izbor. Oni ne trebaju uvjeriti nikoga, a ponajmanje sebe. Čak i kad je roditeljstvo izazov, još uvijek se uklapa. Još uvijek ima smisla. Ono nudi određenu kulminaciju i cjelovitost vašem životu. Ispravnost roditeljstva je toliko očigledna da je, i kad biste htjeli, ne možete objasniti ili racionalizirati.

Pobačaj je drugačiji. Pobačaj vas ostavlja s osjećajem nepotpunosti, praznine, nepovezanosti. To je stvar koju si konstantno morate objašnjavati. Uklonite uskličnike iz svake deklarativne izjave feministice o pobačaju i zamijenite je upitnikom i onda ćete shvatiti što one zapravo govore. Bonow i kompanija možda viču: “Pobačaj je dobar! Pobačaj je pravo! Sretna sam zbog svog pobačaja!” No, ono što zapravo misle je: “Pobačaj je dobar? Pobačaj je pravo? Sretna sam zbog svog pobačaja?”

“Da”, uvjeravaju se. Ali one ne vjeruju svom vlastitom odgovoru. Stoga viču sve glasnije, pokušavajući utopiti misao da je sve to laž i da su učinile nešto strašno i trajno.

2 COMMENTS

  1. […] Ljevica slijepo prihvaća sve što treperi pred njihovim očima tvrdeći da je “poduprto znanošću” ako to objašnjava Bill Nye ili pripovijeda Morgan Freeman. A ipak, ako se znanstvena činjenica ne uklapa u njezinu uskogrudnu agendu, ta činjenica će vjerojatno biti odbačena na stranu. Dok znanost dokazuje čovječnost osobe od trenutka začeća do njegove smrti, aktivisti NARAL-a, Planiranog roditeljstva i ACLU-a (Američka unija za civilne slobode) okupljaju se kako bi ponosno “uzvikivali svoje pobačaje“. […]

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here