ADAMS: Zašto moram voditi debate s ‘kršćanskim’ serijskim ubojicama

Mike S. Adams

Screenshot: YouTube/TIME

Kao jedan od šačice otvoreno kršćanskih profesora koji predaju na sekularnim sveučilištima u Americi, često sam prisiljen raditi stvari koje ne želim raditi. Dana 21. veljače, sudjelovat ću u debati sa samoproglašenim kršćaninom koji je namjerno ubio više od 10.000 nevinih ljudskih bića. Ako se pitate zašto moram učiniti takvu stvar, odgovor je prilično jednostavan: Jer netko mora obaviti težak posao kojeg su zanemarili kukavički lokalni pastori i kampuski svećenici koji su dozvolili normaliziranje pobačaja u kršćanskoj kulturi.

Ove riječi možda izgledaju grube, ali one su istinite. Dokaz njihove vjerodostojnosti je val samoproglašenih kršćana koji sada javno govore da pobačaj nije samo prihvatljiv, već da je i moralno dobro. John Pavlovich, Rebecca Todd Peters i dr. Willie Parker samo su neki od onih koji zagovaraju namjerno ubijanje nevinih ljudskih bića u ime Isusa.

Takva bahatost ne bi bila moguća bez moralnog vakuuma u crkvi što se tiče ovog duboko važnog moralnog pitanja. Očito, takav vakuum se nikad ne bi mogao razviti da takozvani kršćanski lideri nisu tolikih godina ignorirali problem. I dok su takvi pastori šutjeli po pitanju pobačaja, arogancija pro-pobačajnih progresivaca, koji tvrde da su kršćani, nastavlja rasti. Nema boljeg primjera takve arogancije od Willieja Parkera, koji će 21. veljače biti moj suparnik u debati. Evo samo nekoliko primjera Parkerovih drskih pokušaja pomirenja pobačaja s kršćanstvom:

  • U njegovoj knjizi, Životno djelo: Moralni argument za izbor, Parker kaže: “Vjerujem da kao pružatelj pobačaja radim Božje djelo.” Također dodaje: “Siguran sam u pravednost svog puta.
  • Parker (koji zahtijeva od svojih domaćina da mu kupuju avio karte za prvu klasu) se uspoređuje sa sv. Pavlom koji putuje i govori “istinu o reproduktivnim pravima“. Isto tako, Georgea Tillera, pokojnog izvršitelja pobačaja u kasnoj trudnoći, naziva pobožnim imenom “sv. George“. Također u svom uredu drži Tillerovo pismo na zidu pokraj Isusove slike.
  • Nakon što je rekao da se pobačaj ne spominje nigdje u Bibliji (slično kao i dječja pornografija), Willie Parker je rekao: “Ionako ne postoji ‘ispravna’ interpretacija Svetog pisma.
  • Nakon što je rekao da ga je parabola o dobrom Samaritancu nadahnula da postane liječnik za pobačaj, Parker kaže: “Odlučio sam primjenjivati kršćansko suosjećanje ne preko posrednika, već svojim vlastitim sposobnim rukama.” Za one zainteresirane, napravio sam video kao odgovor na Parkerovu interpretaciju o tome kako se ova konkretna parabola odnosi na pobačaj, kojem možete pristupiti putem ovog linka.

I dok je većina kršćana ravnodušna prema ovom pitanju, suprotna strana je sve glasnija. Zapravo, oni sad doslovno “uzvikuju” svoje pobačaje. U ovom videu možemo vidjeti Willieja Parkera kako se smije i plješće nakon što se voditeljica “Uzvikujte svoj pobačaj” događaja hvali kako želi “zaurlati” svoj “najbolji” pobačaj. Činjenica da je publika u Seattleu divljim odobravanjem pozdravila ovaj čin nije nimalo iznenađujuća. No, kad je “kršćanski” izvršitelj pobačaja uhvaćen usred tog bjesnila, čovjek se mora zapitati: “Gdje je odgovor kršćanskih lidera?”

Doista, tišina koja dolazi od većine kršćana je zapanjujuća. Podsjeća me na neka izvješća koja sam slušao o neuspjehu mnogih njemačkih crkava da odgovore na nacistički holokaust. U nekim slučajevima, vlakovi koji su Židove prevozili do peći, nedeljnim jutrima su prolazili tik uz crkve. Ispunjeni vagoni bili su toliko blizu da je tijekom njihovog prolaska kongregacija mogla čuti krikove židovskih žena i djece. Tako su vjernici jednostavno pjevali glasnije kako bi utišali njihove glasove. Izvješće o tome napravljeno je u kratkom filmu iz 2015. kako bi se istaknula apatija američkih kršćana prema progonu kršćana na Bliskom istoku.

Naravno, nešto slično događa se u Americi po pitanju pobačaja. Zagovornici pro-života sve više koriste slike i započinju razgovore u svrhu obrane nerođenih. No, većina crkava odgovara jednostavnim uključivanjem strojeva za maglu i pojačala. Oni ne žele vidjeti ono što pobačaj je. Oni čak ne žele ni čuti o tome.

U konačnoj analizi, takozvani kršćanski izvršitelj pobačaja čini više od pukog uništavanja ljudskih tijela. Njegova opstojnost pokazuje da se većina crkava pretvorilo u beskorisne privjeske Tijelu Kristovom.

Mike S. Adams je profesor kriminologije, auto Pisama mladom progresivcu i kolumnist Townhalla i Daily Wirea.