WALSH: Prvo Karen Pence, zatim učenici Covingtona. Ljevica je objavila rat kršćanskim školama.

Matt Walsh

Screenshot: YouTube/Gaston Christian School

Ljevica je provela veći dio prošlog tjedna napadajući suprugu američkog potpredsjednika Karen Pence, jer je dobila posao u kršćanskogj školi koja slijedi kršćanski nauk. Do kraja tjedna #ExposeChristianSchools (razotkrijte kršćanske škole – op. a.) bio je trend na Twitteru. Zatim je u subotu brže-bolje konstruirana narativa koja je tvrdila da je skupina učenika iz katoličke škole maltretirala i provocirala američkog Indijanca. Ne mislim da su se ti događaji slučajno poklopili.

Kao što sam napisao prošli tjedan, službeno smo ušli u novu fazu kulturnog rata. Prošli su dani kad su se ljevičari pretvarali da religiju gledaju kao stvar koju bi trebalo preseliti u domove, crkve i privatne škole. Ta vrlo mala količina izrazito ograničene i uvjetovane “tolerancije” je nestala. Oni neće tolerirati kršćanstvo u bilo kojem forumu, a pogotovo ne u privatnim školama. Samo pogledajte gore navedeni hashtag. Ispunjen je otvorenom, neumoljivom mržnjom prema kršćanskim školama kao institucijama. I zapamtite: ta kampanja je bila u trendu prije Convington incidenta, koji se slučajno prikladno uklopio u prethodno uspostavljenu narativu. Zgodno, zar ne?

To je jasan obrazac ponašanja ljevice. Ona teže pronaći savršeno tempirane “stvarne” primjere kako bi demonstrirala koju god već poantu želi istaknuti. U jeku izbora Donalda Trumpa, rečeno nam je da će to ohrabriti rasiste. I, samo tako, počela su stizati izvješća o zločinima iz mržnje. Naravno, mnoga od njih pokazala su se lažnima, ali to je manje bitno. Nakon Fergusona, rečeno nam je da bijeli rasistički policajci krstare u potrazi za nevinim crnim muškarcima. I, samo tako, pojavili su se visokoprofilni slučajevi “policijske brutalnosti”. Mnogi od tih slučajeva nisu bili legitimni primjeri policijske brutalnosti, ali, ponovno, njihova istinitost ili lažnost nije smatrana relevantnom. Ovaj tjedan rečeno nam je da su kršćanske škole gnijezda netrpeljivosti i netolerancije. I potom — tko bi rekao? — pojavljuje se video skupine dječaka iz kršćanske škole koji verbalno napadaju starijeg pripadnika autohtonog naroda.

Ne sugeriram da je sve to dio bilo kakvog koordiniranog ‘master’ plana. Ne mislim da su ti incidenti orkestrirani od strane nekakve sjenovite, podmukle figure iza kulisa. Ova “urota” je manje kinematografska po svojoj naravi i ne zahtijeva previše, u odnosu na stvarnu urotu. Mediji su već na istoj stranici; nema potrebe za urotom. Oni odlučuju koje će vrste događaja i incidenata izvještavati i koji će elementi tih incidenata biti istaknuti. Priča o Covingtonu zgrabljena je i iskorištena jer se dobro uklapa u mnoge uobičajene ljevičarske teme, a naročito u one koje su forsirali proteklih dana.

No, uvijek postoji poanta tih narativa i tema. Ljevica se nije bezrazložno trudila oslikati kršćanske škole kao opasne tvornice mržnje. Ona namjerava nešto učiniti s plodovima svog rada. Što je to točno, postat će uskoro jasnije.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.