KLAVAN: Medijski skandal je Obamin skandal

Andrew Klavan

Screenshot: YouTube/MSNBC

Američki mediji odupiru se iskreno procijeniti koliko je loše završetak Muellerove istrage naštetio onome što je uopće ostalo od njihove vjerodostojnosti. Nakon gotovo dvije godine dobro dokumentiranog lažnog izvješćivanja, stvorio se dojam da je Donald Trump bio najpodmukliji ruski agent otkako je Boris Badenov uhodio Rockyja i Bulwinklea, a New York Times, Washington Post, CNN, NBC, ABC i ostale mainstream medijske kuće razotkrivene su za ono što zapravo jesu: komunikacijsko krilo Demokratske stranke.

“Ozbiljni novinari trebali bi biti ponosni — a ne zlostavljani — zbog njihovog izvještavanja o Rusiji”, apsurdno je naricao WaPo. Cijeli svijet zbunjenosti, pobožnosti, narcisoidnosti i intelektualne korupcije zgusnuti u sažeti naslov od četrnaest riječi. Barem su nešto naučili u novinarskoj školi.

Ovdje više nema tajni. Informativni mediji, koji su po mojoj procjeni 90 posto demokratski na uredničkim razinama, korumpirani su per se. Ne mogu nadvladati potvrdu pristranosti i grupno mišljenje koje muči bilo kakvo okupljanje istomišljenika. Ta korupcija se svakako manifestirala u izvještajima, naslovima i komentarima o “stezanju omče”, “zidovima koji se približavaju”, “opozivu koji je na stolu”, “početku kraja” koji su pratili Muellerovu istragu poput loše zvučne podloge. Također je bila više nego očigledna u pogreškama i lažnim vijestima koje niti jedan jedini put nisu otišle u korist predsjednika. Nijedan novinar nije niti u jednom trenutku morao otići na TV i reći: “Želio bih ispraviti priču koja je slučajno prikazala Trumpa dobrim.”

Ali ako misle da je to srž problema, novinari su još više slijepi prema svojim vlastitim neuspjesima nego se to čini.

Nije problem u tome kako tretiraju Trumpa. Problem je u načinu na koji su tretirali Obamu.

Nitko ne bi krivio medije koji se ponašaju jednako loše prema svima, kako prema desnici tako i prema ljevici. Predsjednik je moćan lik. Tisak bi se trebao osjećati slobodnim kritizirati ga po volji. No, nakon osam godina okrivljavanja Georgea W. Busha za sve, od neuspjeha obavještajnih podataka do vremena u New Orleansu, mediji su — pogođeni u srce Obaminim ljevičarstvom i očarani bojom njegove kože — prestali raditi svoj posao i dopustili njemu i njegovoj korupciji da iščezne iz vida javnosti.

Obama je bio političar iz Chicaga. Ovaj tjedan smo dobili prilično dobar uvid u to kako funkcionira ta mašina non-stop-demokratskog grada: tužiteljica slizana s Obaminom obitelji uhvatila je na pogrešnoj nozi policijske snage oslabljene skandalom i, nakon intervencije bivše načelnice osoblja Michelle Obame, optužbe protiv Jussieja Smolletta nisu samo odbačene, već su izbrisane iz postojanja.

Obama je doveo tu korumpirani kulturu mašine u Bijelu kuću. Njegov IRS postao je alatom za ušutkavanje opozicije. Njegov State Department postao je izvorom prikrivanja i laži. Njegov državni odvjetnik priopćio je kako je on predsjednikov “wing man”, što je i dokazao opstruirajući Kongres kako bi zakopao Fast and Furious skandal sve dok nije optužen za nepoštovanje.

A njegovo ministarstvo pravosuđa i FBI postali su toliko opijeni izmaglicom moći i pobožnosti da su odlučili kako je na njih pao zadatak spašavanja nacije od slobodnog izbora predsjednika. Nakon što su dopustili demokratskoj kandidatkinji izbjegavanje odgovornosti za stvarne malverzacije, zubima i noktima obrušili su se na republikance na temelju jezovitog dokumenta opozicijskog istraživanja koji su djelomično pribavili — pogodite tko — Rusi.

I sve to vrijeme, mediji su služili kao čarobni prsten koji je Obamu i njegovu korupciju držao nevidljivim od pogleda šire javnosti. Poput Golluma iz Gospodara prstena, predsjednik je nevidljiv mogao djelovati po volji i, baš kao Gollum, što više je shvaćao da se može izvući s bilo čim, više se izvukao sa svime. Obama — koji je imenovao Jamesa Clappera, Johna Brennana, Jamesa Comeyja i sve njihove ko-zavjerenike — bio je proglašen “bez skandala” od gotovo svih novinskih kuća. Naravno. Bio je nevidljiv. Nikada ništa nisu vidjeli.

Pa, on više nije nevidljiv. A nije ni tisak koji ga je takvim isprva i učinio. Mediji mogu prijetiti i prosvjedovati i napadati koliko god žele. Vidimo ih. Znamo tko su. Oni ne rade svoje poslove. Oni su neprijatelji ljudske slobode.

Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.