KNOWLES: Ubijte ih sad ili ih nemojte ubiti

Michael J. Knowles

dpt.nhs.uk

John Rogers je vjerojatno najiskreniji političar u Americi. Tijekom debate koja se vodila oko novih ograničenja u pobačaju, zakonodavac države Alabame primijetio je da pobačaj ubija nerođenu bebu i da su nerođene bebe ljudi. Pro-life pokret proveo je desetljeća raspravljajući o tim točkama. No, Rogers je te činjenice izrekao u korist pobačaja.

Neka djeca su neželjena”, objasnio je u sada već viralnom video isječku. “Dakle, ubijte ih sad ili ih ubijte kasnije. Donosite ih na ovaj svijet neželjene, nevoljene, šaljete ih na električnu stolicu. Dakle, ubijte ih sad ili ih ubijte kasnije.” Zgroženi zagovornici za život diljem zemlje osudili su Rogersa. Ako išta, trebali bismo mu zahvaliti.

Pobačaj ubija, kao što Rogers primjećuje. Ne ubija platypuse ili žirafe. Pobačaj ubija ljudske bebe — one iste ljude za koje vjeruje da bi inače morali ubiti kasnije. Rogers koristi istu zamjenicu “njih” kako bi označio nerođene bebe i bebe kao odrasle, jer su odrasle samo odrasle bebe. Mi ne dobivamo niti gubimo svoju osobnost dok starimo. Mi živimo jedan život, od začeća pa sve do smrti.

Zakonodavac države Alabame opravdava pobačaj sugerirajući da neželjene bebe neizbježno odrastaju i postaju kriminalci. Ne samo da postaju kriminalci, kako inzistira, već čine kapitalne prekršaje i završavaju na električnoj stolici. Mnogo je bolje, tvrdi on, ubiti djecu prije nego što ikada budu imali priliku stvarno živjeti.

Rogers argumentira poput piromana u polju punom strašila. Za početak, nijedna beba u Sjedinjenim Državama nije neželjena. Dva milijuna američkih parova trenutačno čeka usvajanje, što znači 36 obitelji na svako dijete koje je dano na posvajanje. Niti jedna od tih beba neće se susresti s električnom stolicom, ako zbog ničeg drugog onda iz razloga što Sjedinjene Države zapravo rijetko pogubljuje zatvorenike koji su osuđeni na smrt i gotovo nikad koristeći stolicu. Prošle godine, samo 25 zatvorenika osuđenih na smrt susrelo je svog tvorca. Samo dvojica od njih, oba u Tennesseeju, suočila se s pogubljenjem električnom strujom.

Stoga ih vjerojatno nećemo “ubiti kasnije”. Ali što je s Rogersovom temeljnom pretpostavkom? Hoće li “neželjene” bebe neizbježno počiniti ozbiljne zločine? Sredinom 2000-ih, popularna knjiga ekonomije “Freakonomics” popularizirala je Donohue-Levitt hipotezu, koja tvrdi da pad stope kriminala posljednjih desetljeća dugujemo legalizaciji pobačaja. Kao što su mnogi znanstvenici otkrili u godinama koje su uslijedile, ovaj se argument “ruši prilikom temeljite provjere pouzdanosti”.

No, čak i da postoji veza između neželjenosti i kriminala, vjeruje li doista zastupnik Rogers
da bismo trebali ubijati nedužne ljude zbog statističke vjerojatnosti da bi mogli počiniti zločin u budućnosti? Mogli bismo jednako lako primijeniti njegovu logiku na druge demografske kategorije, kao što su rasa i spol. Određene rasne i spolne demografije predstavljaju nesrazmjerni udio u kriminalu, uključujući kapitalne zločine. Vjeruje li Rogers da bismo trebali ubijati ljude na temelju njihove rase i spola?

Rogers potom premješta vratnice. “Dijete bi moglo biti retardirano, napola deformirano”, upozorio je. Sad, prema zakonodavcu, ne samo da mogućnost budućeg kriminalnog ponašanja opravdava ubojstvo, već također inteligencija i fizički izgled. Nažalost, mnogi ljudi se slažu s Rogersovim stavovima. U Sjedinjenim Državama, 67-85% beba s Downovim sindromom ubijeno je prije rođenja. Posljednjih godina, Island je ubio gotovo sve bbee za koje je postojala mogućnost da će biti rođene s Downovim sindromom.

Ako prigušeni intelekt opravdava ubojstvo, Rogers bi možda želio ponovno razmotriti svoj argument. Većina Amerikanaca ima IQ između 80 i 120. Čovjek bi pretpostavio da se političari okupljaju na donjem kraju tog spektra. IQ ispod 70-75 kvalificira nekoga kao mentalno retardiranog. Na kojoj bi razini intelektualnog prekida logika Johna Rogersa mogla ugroziti njegov vlastiti život?

Koje su to fizičke deformacije za koje Rogers smatra da opravdavaju ubojstvo? Ako se dijete razvije bez nekoliko prstiju na rukama ili nogama, da li ga trebamo ubiti u maternici? Što ako mu je nos malo iskrivljen ili neće narasti do 180 centimetara visine?

Zastupnik Rogers artikulira logiku pobačaja jasnije od svojih ideoloških saveznika. “Ubijte ih sad ili ih ubijte kasnije.” U važnom smislu, on je u pravu: moralna perverzija ubijanja nekoga zbog njegove rase, spola, inteligencije, fizičkog izgleda ili — ono što najviše uznemirava — zbog toga što je “neželjen” i “nevoljen” ne mijenja se samo zbog toga što to činite u maternici.

Michael Knowles je američki glumac, autor, konzervativni politički komentator, kolumnist i voditelj podcasta.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here