Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije bivši je član nasilne revolucionarne komunističke partije u Etiopiji koji je odbio hitno medicinsko liječenje etničkoj skupini te zemlje, a također je optužen da je osobno nadzirao izručenje disidenata koji su kasnije bili zatvoreni i mučeni.
Kao što smo ranije istaknuli, Tedros Adhanom Ghebreyesus u više je navrata poslušno ponavljao govorne točke Komunističke partije Kine, konstantno hvaleći reakcije Pekinga na koronavirus usprkos činjenice da je Kina sakrivala istinu o njegovom širenju i nasilno ušutkavala znanstvenike i liječnike koji su pokušavali upozoriti svijet.
Sad znamo i zašto.
Kao što John Martin objašnjava u svom odličnom članku pod nazivom “Zločini Tedrosa Adhanoma“, šef WHO-a je tijekom svog boravka u Etiopiji bio članom Tigrajske narodnooslobodilačke fronte (TPLF), nasilne komunističke revolucionarne stranke koju je američka vlada 90-ih godina navodila kao terorističku organizaciju.
Prema jednim etiopskim novinama, Adhanom je bio naveden kao treći najvažniji član stalnog odbora politbiroa u TPLF-u.
Martin piše kako se TPLF bavio “sustavnom diskriminacijom i kršenjima ljudskih prava” odbijajući hitnu zdravstvenu zaštitu etničkoj skupini Amhara zbog njihove pripadnosti opozicijskoj stranci. Ministarstvo zdravstva koje je nadziralo te zlouporabe u to je vrijeme predvodio Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Zabilježeno je da je stopa nataliteta u regiji Amhara značajno niža u odnosu na ostale regije i da je 2 milijuna pripadnika te etničke skupine “nestalo” s kasnijih popisa stanovništva.
Kao što je Tucker Carlson istaknuo početkom tjedna, Adhanom je “dobio posao zahvaljujući kineskoj podršci nakon što je prikrio izbijanje kolere u svojoj domovini” Etiopiji.
Tedros je negirao navode, koji su se usredotočili na tvrdnju da je podcjenjivao epidemiju kolere u Etiopiji 2006., 2009. i 2011. godine, nazivajući je “akutnom vodenastom dijarejom”, što je jedan od simptoma kolere.
“Na međunarodne organizacije vršen je pritisak kako je ne bi nazvali kolerom (unatoč činjenici da je UN testirao zaražene i pronašao koleru), kao i na vladine dužnosnike kako ne bi otkrili broj zaraženih. Još jedna zadivljujuća pobjeda ministra zdravstva”, napisao je Martin.
Nakon što je 2012. godine postavljen za ministra vanjskih poslova Etiopije, disidenti i novinari diljem zemlje podvrgnuti su brutalnim vladinim progonima, što je neke navelo na bijeg u obližnji Jemen.
Adhanom je bio osobno odgovoran za pregovore o izručenju tih disidenata natrag u Etiopiju, od kojih su neki kasnije zatvoreni i mučeni.
“Jedan takav slučaj bio je onaj britanskoj državljanina Andyja Tsegea, koji je uhićen u zračnoj luci Sana’a i dvaput osuđen na smrtnu kaznu u Etiopiji”, piše Martin. “To je dovelo do reakcije britanske vlade koja je Etiopiji zaprijetila uskraćivanjem pomoći ako mu se ne odobri azil. Tedros je odgovorio da se s Tsegeom ‘vrlo dobro postupa. On čak ima i laptop, jeste li ikada čuli za političkog zatvorenika s laptopom?’ Andy je, naravno, nakon povratka u Veliku Britaniju ispričao nešto drukčiju priču, naime da je danima mučen zajedno s desecima drugih zatvorenika.”
Zatvarani i mučeni disidenti? Nije ni čudo što je Adhanom toliko pun hvale za Kinu.
Postaje još i gore.
Godine 2016., etiopska vlada pokušala je prisilno raseliti 15.000 ljudi u regiji Oromia jer je htjela rekvivirati njihovu zemlju. To je dovelo do masovnih prosvjeda nakon kojih su uslijedile masovne pucnjave i stampedo koji je prema Human Rights Watch ubio 500 ljudi. Vlada je potom krenula u još jedno brutalno razračunavanje, uhitivši 70.000 ljudi.
Adhanom je naposljetku nastojao umanjiti nasilje, lažno tvrdeći da policija nije bila naoružana i da brojke nisu bile toliko visoke kao što se to navodilo.
Nakon uspona na uzvišeno mjesto unutar Svjetske zdravstvene organizacije, Adhanom je diktatora i masovnog ubojicu Roberta Mugabea imenovao “ambasadorom dobre volje” pri WHO-u, istodobno braneći Uhuru Kenyattu, pod čijom je vladom nakon namještenih izbora ubijeno 1.300 ljudi.
“Tedros naravno koristi svaku priliku kako bi hvalio dobro upravljanje Kine, a s obzirom na zapis o ljudskim pravima Narodne Republike, nije ni čudo što ih toliko voli”, piše Martin. “Od projekata poput medijskih propagandnih centara, masovnih raseljavanja i ocjena socijalnog kreditiranja, etiopska vlada u mnogome nalikuje kopiji kineskog autoritarnog sustava. Sve do jednostranačke države i usredotočavanja na profit iznad ljudskih prava.”
Neposredno nakon izbijanja koronavirusa, Svjetska zdravstvena organizacija još je 14. siječnja, pod Adhanovim uputama, naglašavala kineske lažne vijesti da nema prijenosa “s čovjeka na čovjeka” COVID-19, usprkos činjenici da se to dogodilo već u prosincu.
WHO i Adhanom su također u više navrata zahtijevali od država da ne nameću granične kontrole, što je u mnogočemu pogoršalo širenje bolesti, da bi se istodobno činili više zabrinutima oko političke korektnosti i “stigmatizacije” kineskih ljudi.
“U razumnom svijetu, umjesto vođenja globalne organizacije, Tedrosu i njegovim ortacima trebalo bi suditi na Međunarodnom kaznenom sudu i ako bi bili proglašeni krivima, ostatak svojih života provesti u zatvoru”, zaključio je Martin.
