Godine 1976., Ronald Reagan je tijesno izgubio nominacijsku bitku od tadašnjeg predsjednika Geralda Forda. Izgledalo je kao da je Reaganova politička karijera gotova. Bilo mu je već 65 godina. Konsenzus je bio da je prestar za ponovni pokušaj 1980. godine.
Ali Reagan je znao istinu: sudbinu ne oblikuje konsenzus. Prema povjesničaru Leeju Edwardsu iz Fondacije Heritage, Reagan je napisao svom pristaši: “Nastavljanje s onim što nam je Bog dao, uvjereni da postoji sudbina, čini se kako nam donosi nagradu koju ne bismo zamijenili ni za jednu drugu.”
I čuveno je, tijekom govora svom razočaranom osoblju, citirao staru škotsku baladu u kojoj pali ratnik govori svojim vojnicima:
“Borite se i dalje, moji ljudi…
Ja sam ranjen, ali ne i ubijen.
Leći ću da krvarim neko vrijeme,
da bi potom ustao i ponovno se borio.”
Znam da su mnogi konzervativci sad utučeni. Mnogi polažu svoje nade u poništenje izbornih rezultata dokazujući ih lažnima u prebrojavanjima i na sudovima. Ja podržavam taj napor. Demokrati varaju. Oni moraju biti razotkriveni, a naši sustavi moraju biti reformirani. To je malo vjerojatno, ali hej, možda Trumpov tim uspije izvesti čudo. Ipak je 2020. godina — sve je moguće.
Ali je ne polažem nade u to. Čak i ako je bilo dovoljno prevare za lažiranje izbora, to će biti teško dokazazi. I čini se podjednako mogućim da su se moji strahovi obistinili i da je Trumpova osobnost — njegov nedostatak pristojnosti, njegovo šakanje, njegova žestina — sve sjajna oružja za borbu protiv korumpirane Duboke države i njezinih medija — ujedno bili i izborni hendikep zbog kojeg su mnogi birači glasali protiv njega.
Ako se ispostavi da je tako — ako Trump mora otići — pa, možete staviti moje ime na bilo koju listu neprijatelje koju želite, jer ću vam odmah reći: Nedostajat će mi. On je bio najuzbudljiviji, najtransgresivniji i najdivniji predsjednik mog života. Dao nam je obnovljenu ekonomiju, odgovornije pravosuđe, započeo je istinski mirovni proces na Bliskom istoku, pošteniji pristup Kini i razgolitio medije u njihovoj korupciji. Za sve ono laprdanje Trump-je-Hitler, on je ugrabio manje moći za vladu od bilo kojeg predsjednika kojeg se sjećam, uključujući Reagana. A za sve ono jadikovanje o Prijetnji-našoj-demokraciji, on se držao unutar Ustavnih linija. On nije nahuškao IRS na svoje političke protvnike. On nije koristio FBI za istragu kandidata druge stranke. On nije prisluškivao telefone novinara ili kriminalizirao njihove postupke. On nije bio, ukratko, ni približno opasan za naše američke norme kao Barack Obama. Bit će mi ga žao vidjeti kako odlazi.
No, iako sam razočaran, nisam obeshrabren. Leći ću da malo krvarim, ali ću se sigurno ponovno boriti. Zapravo, vjerujem da ovi izbori predstavljaju prekretnicu u našu korist — konzervativnu prekretnicu u borbi za američku kulturu.
Naši prezirno korumpirani mediji učinili su sve što su mogli kako bi naštetili ovom predsjedniku. Prijevara o Rusiji, laži o Kavanaughu, ukrajinska apsurdnost i tako dalje. A opet, ne vjerujem da su mu oduzeli ijedan glas. Uz svu pomoć kojekakvih Stephanopoulosa i Steltera, Trump je osvojio više glasova od bilo kojeg predsjedničkog kandidata u povijesti osim Bidena. I ako su ga birači odbacili, oni su odbacili i politiku identiteta, anti-policijski aktivizam i ropstvo socijalizma. Amerika je zadržala liniju.
To nije bilo tako u Nixonovo vrijeme. Mediji su uništili Nixona nakon što su okretali glavu od korupcije JFK-a. Nije bilo tako ni prije dvanaest godina, kad su manipulirali Johnon McCainom ili prije osam godina kad su zastrašili Mitta Romneyja.
Jedan od razloga je i sam Trump. On je znao kako uzvratiti. Ali jedan od razloga bili smo i mi — novi mediji, Daily Wire, Blaze, OANN i ostali. Naši su glasovi po prvi put — prvi put nakon desetljeća — bili konkurentni njihovim glasovima, naša informacija uspjevala je čak proći fašiste Jacka Dorseyja i ostalih cenzora društvenih medija. Zbog nas je više ljudi vidjelo ljevicu onakvom kakva zapravo jest nego ikad prije.
Mi smo uspjeli doprijeti do naše publike. To nismo mogli prije dvadeset godina. Sad je sljedeći korak doprijeti do njihove publike, zauzeti njihovu publiku kao svoju.
Postoje načini na koje se politika čini poput nogometa — ono što neki ljudi nazivaju “Predivnom igrom”. Lopta ide naprijed-natrag, gore-dole, i čini se da nitko nikad ne može postignuti odlučujući gol.
Tako je i sad. Možda smo izgubili Bijelu kuću, ali naši dobici od ulaznica bili su znatni i povoljni. Trump je bio zabavan. Ali sloboda je još zabavnija. Borba se nastavlja — i borba je zabavna.
Predivna igra se nastavlja.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
