MURRAY: Argumenti u korist kineskih reparacija

Douglas Murray

The Federalist

Vrijeme je da započnemo razgovor o reparacijama. Naravno, tu ne mislim da zahtjeve određenih zajednica da im se daju ogromne novčane isplate za stvari koje su se prije njihovog rođenja dogodile ljudima koje nikad nisu poznavali, ljudima koje nikad nisu susreli. Ja govorim o potrebi građana svijeta za reparacijama od Kine za sve ono što nam je učinila ove godine.

Prije nego nastavim, možda je vrijedno staviti nekoliko stvari u perspektivu. Predstavljajući prošli tjedan svoj prijedlog potrošnje pred Donji dom, ministar financija Rishi Sunak naveo je podatke Ureda za proračunsku odgovornost objašnjavajući da će se britanska ekonomija ove godine smanjiti za više od 11 posto. Kako bismo to stavili u nekakav kontekst, to predstavlja najveći pad proizvodnje koji je ova zemlja zabilježila u više od 300 godina. U najboljem slučaju, Britanija će se na ekonomsku proizvodnju prije Covid-a vratiti tek u četvrtom tromjesečju iduće godine. Zaduživanje države na najvišoj je razini ikad u mirnodopsko vrijeme, a očekivanja su da će do 2025.-26. godine dug činiti 97,5 posto BDP-a.

Svatko tko se nalazi u iskušenju reći da je to samo zbog postupaka britanske vlade, trebao bi pogledati gotovo bilo gdje drugdje. U Americi, nacionalni BDP pretrpio je najgori pad ikad, dok je državni dug narastao na više od 27 bilijuna dolara. U Australiji se očekuje da će samo država Queensland sljedećih nekoliko godina prikupiti dug veći od 130 milijardi dolara. Svugdje u svijetu gospodarstvo doživljava neviđeni pad BDP-a i ogroman porast državnih zaduženja.

Srećom, postoji jedno veliko gospodarstvo u kojem to nije slučaj. Pogodite koje? Kina ove godine očekuje porast od 1,8 posto. Jedina zemlja u kojoj je to slučaj. Što je super za njih. Ili kako je jedan financijski časopis izvijestio ovaj tjedan: “Kina pokreće globalni oporavak.”

Pretpostavljam da biste se mogli tako izraziti. Osobno me (a možda je ovo samo preuranjeni božićni duh) prožima određeni osjećaj osvete kad čitam takve priče. Ali osobno govoreći, zamjeram izgledima da će Kina odšetati iz 2020. godine s naslovima o pozitivnoj ekonomskoj poruci koju njezin gospodarski procvat šalje ostatku svijeta.

Prvo, još uvijek ne znamo je li wuhanski laboratorij bio izvor virusa i je li priča o jedenju šišmiša istinita. Moguće je i jedno i drugo. I jedno i drugo ostavlja otvoreno pitanje je li Komunistička partija Kine dozvolila izlazak virusa namjerno ili slučajno.

Ako ovo zvuči nejasno, onda je to zasluga KPK-a. Jer je KPK veći dio 2019.-20. proveo osiguravajući da ne znamo i ne možemo znati. Kad su ranije ove godine naši saveznici u Australiji pozvali na neovisnu međunarodnu istragu izvora virusa, KPK je odgovorio s prijetnjom sankcija Australiji. Ovaj tjedan su računi kineske vlade objavili lažne fotografije australskog vojnika koji “ubija” afganistansko dijete. Začudo, čini se kako komunisti ne igraju po istim pravilima kao i svi ostali.

Ono što je jasno jest da će KPK učiniti sve kako bi osigurao da se ne zadržavamo na oružju za masovno uništenje koje su pustili ove godine. Oni žele da ostatak svijeta ne zna i učinili sue sve u svojoj moći kako bi nas održali u neznanju ili rastresenosti. Bez traga su uklonili stručnjake i znanstvenike koji su nas mogli obavijestiti o onome što se dogodilo, a šanse da dođemo do dna tih činjenica dok je KPK na vlasti su vrlo male. Ono što znamo jest da su Kinezi znali o virusu i njegovim opasnostima dok su ostatak svijeta držali u mraku. Oni su dozvolili ljudima da napuste Kinu i odlete u inozemstvo dugo nakon što su vlasti zaključale letove u vlastitoj zemlji. Možda je KPK slučajno (ups!) pokrenuo globalnu pandemiju po treći put u desetljeće. Ili je možda KPK znao koliko je virus smrtonosan i zarazan, ali je svejedno dopustio njegov izlazak i širenje svijetom.

Je li vjerovanje da je ovo možda bilo namjerno teorija zavjere? Ne bih to rekao, kao ni ljudi u obavještajnom svijetu. Kina je 2020. godine napravila jedan od najvećih udara u financijskoj povijesti. Učinci trgovinskih ratova Trumpove administracije protiv Kine počeli su se osjećati, a slučajno ili namjerno, KPK se našla u sretnom položaju budući da se gospodarstvo njihovog glavnog konkurenta (baš kao i ostatak svijeta) moralo u potpunosti ugasiti. Kao bonus, predsjednik, za kojeg se činilo da je jedina osoba na svijetu koja je spremna suprotstaviti se KPK-u, izbačen je iz igre na izborima koji su uslijedili. Sad, dok američka javnost istražuje politički i financijski nered divovskih razmjera, Kina sretno plovi u 2021. godinu s povećanim rastom.

Stvar je u tome što se Kina sad našla na otvorenom tržištu. Ostatak svijet će morati pronaći izlaz iz ove financijske recesije i moguće depresije. Za Afriku, središnju Europu, pa sve do Brexit Britanije, postoji jedan očiti izlaz: kineske investicije. Tako dugo dok je Kina zemlja koja “pokreće globalni oporavak”, iskušenje će biti tu. Prije podosta vremena, KPK je doista jeftino kupio naša sveučilišta. Da ne spominjem nuklearnu elektranu i još mnogo toga. Trenutačno se mogu ponašati poput investitora u nekretnine koji je uništio područje oko vaše kuće i sad nudi kupiti vašu nepoželjnu imovinu po bagatelnoj cijeni. Uz određene uvjete. Čak i ako se jedna zemlja odupre iskušenju da se kineskim investicijama izvuče iz ovog problema, malo je vjerojatno da će svi pokazati istu suzdržanost.

Stoga imam drugačiji prijedlog. Zemlje svijeta, ujedinite se. KPK je 2020. godine uništio svjetska gospodarstva. I mi bismo željeli reparacije. Otvoren sam na prijedloge kako ćemo to učiniti: sankcije, topovnjače — ništa ne bi smjelo biti van razmatranja. Kina nam je dala 2020. Moramo ih natjerati da plate.

Douglas Murray je britanski autor, novinar i politički komentator.