IBRAHIM: Bidenova podrška vjerskim slobodama ‘svih’ ljudi

Raymond Ibrahim

FrontPageMag

Na dan 16. svibnja, predsjednik Biden objavio je kratak videozapis koji je prividno bio posvećen njegovoj podršci vjerskim slobodama “svih” ljudi (iako je u stvarnosti bio posvećen samo jednoj vjerskoj skupini):

Svi ljudi bi trebali moći prakticirati svoju vjeru dostojanstveno, bez straha od uznemiravanja ili nasilja. Mi ćemo braniti to pravo svih, dok stojimo uz vas. Iz tog razloga sam okončao ovu sramotnu zabranu putovanja muslimana. I to je razlog zašto će ova administracija zagovarati vjersku slobodu svih ljudi, uključujući Ujgure u Kini i Rohingye u Burmi. Mi također vjerujemo da Palestinci i Izraelci jednako zaslužuju živjeti u sigurnosti i uživati jednaku razinu sloboda, prosperiteta i demokracije. Moja administracija će nastaviti poticati Palestince i Izraelce, kao i druge regionalne partnere da rade na ostvarenju održivog mira.

Licemjerno je kad Biden tvrdi da mu je stalo do vjerskih prava “svih” ljudi — kad jasno misli samo na “sve muslimane”. Isto tako je uznemirujuće primijetiti da, za razliku od onih koje u potpunosti ignorira — na primjer, stotine milijuna kršćana koje trenutačno progone muslimani — muslimani za koje govori da zaslužuju zaštitu nisu skroz nevini.

Razmotrite tri muslimanska naroda koje je izdvojio: Palestince, Ujgure u Kini i Rohingye u Burmi. Daleko od toga da su pokušavali živjeti mirno sa svojim nemuslimanskim susjedima i baš kao i drugo muslimansko stanovništvo koje živi uz ili pod vlašću nemuslimana, poznato je da se sva tri bave neprijateljskim, subverzivnim i terorističkim aktivnostima.

Ne treba se previše zadržavati na dobro dokumentiranoj pošasti palestinskog terorizma — prvenstveno u obliku Hamasa i Hezbollaha — koji je, kao što je dobro poznato, temeljni uzrok sukoba između Izraela i Palestinaca. Umesto toga razmotrite druga dva manje poznata muslimanska naroda.

Burmanske Rohingye počinjavaju istu vrstu anti-nevjerničkog kaosa, nasilja, terorizma i silovanja koju smo navikli povezivati s “radikalnim islamom” — iako vijesti o tome rijetko dopiru do Zapada. Glavna je razlika u tome što je, za razliku od, recimo, Zapada, Burma odgovorila beskompromisnom nemilosrdnošću — i time postala “negativcem” u medijima. Razmotrite riječi popularnog budističkog vođe Ashina Wirathua, kojeg mediji često nazivaju “burmanskim Bin Ladenom“: “Vi možete biti puni dobrote i ljubavi, ali ne možete spavati pored bijesnog psa”, rekao je redovnik osvrćući se na muslimane: “Ja ih nazivam buntovnicima jer oni jesu buntovnici.”

Slično tome, Reuters citira kinesku vladu koja je rekla da je “uništila 1.588 nasilnih i terorističkih bandi” u Xinjiangu, gdje živi većina Ujgura i drugih muslimana, “uhitila 12.995 terorista, zaplijenila 2.052 eksplozivnih naprava, kaznila 30.645 ljudi zbog 4.858 ilegalnih vjerskih aktivnosti i konfiscirala 345.229 kopija ilegalnog vjerskog (džihadskog) materijala”. Isto izvješće navodi da su se između 1990. i 2016. godine dogodila 30 islamska teroristička napada, u kojima je smrtno stradalo 458, a ranjeno 2.540 ljudi.

Kritičari mogu tvrditi da se Kini ne može vjerovati i da u osnovi izmišlja tvrdnje o islamskom terorizmu kako bi demonizirala i progonila Ujgure. A opet, povijest i trenutačno stanje stvari pokazuju da gdje god i kad god muslimanske manjine žive među nemuslimanskom većinom, one imaju tendenciju poticanja, agitiranja, podrivanja i pribjegavanja terorizmu. U svakom slučaju, poput Burme i za razliku od Zapada, Kinezi su nesumnjivo bili netolerantno brutalni u slamanju svoje muslimanske populacije.

Ovdje, naravno, nije poanta tvrditi da su svi muslimani problematični te da stoga “zaslužuju” kakav god tretman dobili; već je umjesto toga istaknuti još jedan primjer humanitarnog licemjerja, ovog puta Joea Bidena. Jer, iako nikad ne spominje progon onih manjina koji ne čine nikakve nepravde, koje nastoje živjeti mirno sa svojim susjedima i koje zasigurno nikad ne pribjegavaju terorizmu — a opet su proganjane isključivo zbog svog vjerskog identiteta, kao što je to danas slučaj s milijunima kršćana diljem muslimanskog svijeta — on izražava zabrinutost samo zbog muslimana, koji su ozloglašeni po tome što provociraju druge u dugotrajne sukobe.

Inače, vrijedno je dodati da, za razliku od većine progonjenih kršćana u islamskom svijetu — koji su autohtoni u zemljama, često mnogo stoljeća prije islamskih invazija — muslimani u Burmi, Kini i Izraelu nisu autohtoni, već su potomci muslimanskih osvajača ili prisiljeni preobraćenici, što je još jedna neugodna istina koja pomaže u rasvjetljavanju trenutačnih sukoba.