Iranska “ženska” nogometna reprezentacija našla je rupu u zakonu. Umjesto da se sastoji od ekipe koju čine prave žene, dodali su osam odraslih muškaraca koji tvrde da su transrodni i da čekaju operaciju za promjenu spola.
“Nogometni savez je optužen za “neetičnost” iz razloga što je svjesno postavio u žensku momčad osam muškaraca”, navodi Telegraph.
“[Osam igrača] igralo je za iransku žensku nogometnu ekipu bez da je obavilo operaciju za promjenu spola”, rekao je Mojtabi Sharifi, službena osoba “bliska iranskoj ligi”.
Članovima nacionalne momčadi u srijedu je bilo naređeno da se podvrgnu provjeri spola. Vrhovno iransko nogometno tijelo provodilo je 2014. godine testove slučajnim odabirom, nakon što je otkriveno da su četiri reprezentativke biološki muškarci koji nikad nisu podvrgnuti operaciji promjene spola.
Igračice iranske nogometne momčadi pod mandatom su da moraju nositi hidžab i majice i dresove koji u potpunosti pokrivaju tijelo.
Imena onih za koje je test potvrdio da su biološki muškarci nisu otkrivena, iako s priličnom dozom sigurnosti možemo pogoditi o kome se radi, ako samo na tren bacimo oko na fotografiju momčadi.
Šokantno, u Iranu, promjene spola ne samo da su legalizirane od fatwe, već su i veoma česte. U stvari, kada je u pitanju broj operacija za promjenu spola, ispred Irana se nalazi samo Tajland. To je uglavnom zbog religijskih kodeksa koji se tiču homoseksualnosti; homoseksualne osobe su često prisiljavanje na “tranziciju” kako bi izbjegle smrtnu kaznu u slučaju da nastave s prakticiranjem svojih seksualnih sklonosti.
“Iran je jedna od rijetkih zemalja u kojima su homoseksualne radnje kažnjive smrću”, objasnio je BBC u izvješću iz 2014. godine. “Klerici, međutim, prihvaćaju ideju da osoba može biti zarobljena u tijelu pogrešnog spola. Tako se homoseksualci mogu prisiliti na operaciju promjene spola – mnogi od njih bježe iz zemlje kako bi to izbjegli.”
Kada već govorimo o ugnjetevanju i neoleranciji, iranskim ženama zabranjen je ulazak na stadione kako bi gledale natjecanje muških ekipa, napominje Telegraph. Štoviše, kapetanu ženske momčadi bilo je zabranjeno igranje u Maleziji pošto joj suprug nije dao dozvolu za let avionom.
“Kao muslimanska žena, željela sam da se zastava podigne u moje ime [na igrama], a ne da putujem radi odmora i zabave”, rekla je 30-godišnja Niloufar Ardalan.
“Željela bi da vlast donese mjere koje bi ženskim sportašima dozvolile da obrane svoja prava u takvim situacijama”, dodala je.
