U ponedjeljak, u skladu sa svojom anti-izraelskom perspektivom koju širi od svog osnutka, krajnje lijeve novine Haaretz objavile su uvodni članak Diane Buttu, bivše savjetnice predsjednika palestinske vlasti Mahmouda Abbasa, u kojem je zlonamjerno (i glupo) nazvala izraelsku vladu “alternativnom desnicom”.
Zaboravite činjenicu da je jedan od temeljnih principa alt-desnice antisemitizam, što čini Buttine optižbe patetično smiješnima, pogotovo u svjetlu činjenice da uprava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u pokušaju očuvanja izraelske države i Židova unutar njezinih granica usprkos spletkarenja bivšeg predsjednika Baracka Obame, nije ništa manje od izvanredne; Buttu zatim sa zadovoljstvom ponavlja dugogodišnju lažnu vijest da je Izrael aparthejdska država, navodeći izraelsku “gotovo 51 godinu dugu vojnu okupaciju i poricanje slobode”.
Okupaciju čega? Zemlje koja je domovina židovskom narodu već 3.500 godina?
Koliko snažno Buttu želi propast Izraela? Pokušajte ovim: “Izraelu je lako slaviti. Dobili su ono što su htjeli: zemlju, međunarnodno priznanje, kvislinško palestinsko vodstvo koje održava sigurnost Izraelu i jedva koji šapat osude od svijetskih sila.”
Točno. Isto palestinsko vodstvo koje plaća obitelji terorista koji ubijaju Židove zasigurno želi “održati sigurnost Izraela”.
Buttu se žali: “Utemeljenje Izraela prije sedam desetljeća desilo se na teret Palestinaca. 75 posto palestinske populacije protjerano je iz Palestine i onemogućen im je povratak”. Kao što je Joan Peters u svom dobro dokumentiranom tomu “Od pamtivijeka”, većina palestinskh izbjeglica iz 1948. koje su pobjegle iz obalnog područja nisu bili, kao što Palestinci tvrde, stanovnici zemlje “od pamtivijeka”, već su bili ekonomski migranti koji su se naposljetku vratili u svoje matične zemlje nakon utemeljenja države Izrael.
U isto vrijeme kad ponovalja palestinsku narativu, Buttu ignorira činjenicu da je u 20. stoljeću 850.000 Židova napustilo arapske zemlje i Iran zbog antisemitizma.
Koliko arapskih zemalja je Judenrein (slobodno od Židova – op. a.)?
Buttu nadalje tvrdi da je izraelski doseljenici “terorizirali cijelu zarobljenu polulaciju” u Hebronu i diljem okupirane Zapadne obale. Reci to židovskim studentima ubijenima u Hebronu dok su plesali od Pećine patrijarha do Beit Hadassahe. Reci to obitelji Fogel u Itamaru, koju je palestinski terorist masakrirao u njihovom domu, oca, majku i troje djece, dok je njihov 2-godišnji sin ležao pored krvavih roditelja i plačući tresao njihove ruke pokušavajući ih probuditi.
Buttu zaključuje: “Nakon godina američkog tetošenja, nemam nikakve iluzije da će Trumpova uprava, koja otvoreno podržava izraelsku alt-desnu vladu, bilo što učiniti. Umjesto toga, promjena će doći tek kad ostatak svijeta – bilo putem BDS-a (globalna kampanja za bojkot izraelskih proizvoda – op. a.) ili na drugi način – jasno veli Izraelu (i SAD-u) da više neće tolerirati aparthejd.”
Na dan kad će Palestinci željeti mir, biti će mir.
Niti jedan dan prije.
