U srijedu, predsjednik Trump odgovorio je na šerifovo pitanje vezano za bandu MS-13. Predsjednik je članove bande nazvao životinjama. Američke političke tiskovine pokrenule su akciju kako bi proglasile da je predsjednik Trump nazvao sve imigrante životinjama. Nije trebalo biti raketni znanstvenik da, čitajući transkript sa sastanka, dođete do zaključka kako je predsjednik, u kontekstu, govorio o MS-13. Ali osnovna pozicija medija je da se demokratima u pravilu vjeruje, dok se republikanci smatraju krivima tako dugo dok ne dokažu svoju nevinost.
Prije toga, preko neimenovanog izvora u Bijeloj kući, iscurila je informacija da je članica administracije Kelly Sadler odbacila zabrinutost zbog nedavnih komentara Johna McCaina napomenuvši da će ionako uskoro biti mrtav i da neće moći glasati u Senatu protiv imenovanja Gine Haspel za ravnateljicu CIA-e. Mediji su razvukli tu priču. Dobronamjerno čitanje Sadlerovih komentara bilo bi da je rekla očiglednu, otvorenu istinu. John McCain umire i neće biti u Senatu da se suprotstavi imenovanju Haspel.
Primjedbe su bile nesretne, ali Sadler radi za čovjeka koji je kritizirao McCaina zbog toga što je bio zarobljen u Vijetnamu. Sadlerovi komentari nisu trebali biti višednevni skandal. Prava, višednevna priča trebala je biti vezana na činjenicu da je djelatnik Bijele kuće ponovno prenio informaciju medijima kako bi sabotirao kolegu. Kad se Sarah Sanders požalila na činjenicu da je pravi problem curenje informacija, članovi medija su podivljali. Kako se samo Sanders usuđuje pomisliti da je curenje informacija vijest. Prava vijest je McCain i, prema tim novinarima, Sanders samo pokušava odvratiti medije od iskazivanja nepoštovanja prema njemu. Ali, Sanders je bila u pravu.
Kada je Barack Obama prekršio gotovo pola stoljetnu američku vanjsku politiku i uveo kongresni zakonodavni presedan kako bi uspostavio veleposlanstvo na Kubi, američki mediji su to nazvali povijesnim. Bilo je protesta. Bilo je glasnih primjedbi od kubanskih Amerikanaca i republikanskih i demokratskih političara. Ali bilo je “povijesno”. Američki mediji imali su, kao što je Rush Limbaugh nazvao, “medijagazam” pokrivajući otvaranje veleposlanstva na Kubi.
Kad je Donald Trump napokon učinio ono što su predsjednici još od vremena Georgea H. W. Busha obećavali i ono što je odobrila kongresna rezolucija, preseljenje američkog izraelskog veleposlanstva u Jeruzalem, tisak je od jutra do mraka pokrivao prosvjede i prozvao preseljenje “kontroverznim”. Pokrivanje je bilo u snažnom kontrastu s hagiografskim pokrivanjem Obame i Kube.
Dok su Hamasovi teroristi pokušavali upasti u Izrael iz Gaze, američki tisak nije se dao smetati da prikaže kako stanovnici Zapadne obale ne pokušavaju prodrijeti u Izrael. Nije bilo nereda u prosvjedima u takozvanim “arapskim ulicama” u Egiptu, Jordanu, Iraku ili Libanonnu. Gaza je jedino mjesto koje je vidjelo nasilje. Tisak je našao krivce u Izraelu i Donaldu Trumpu,
Dužnosnici Hamasa, članovi stvarne teroristične skupine, dali su izjavu da je oko 50 ljudi ubijeno od strane izraelskih snaga, ali samo par njih nije pripadalo terorističkoj skupini. Mediji su tvrdili kako su prosvjedi bili mirni čak i kad su izašle slike iz Gaze koje prikazuju prosvjednike s oružjem. Jedan stanovnik Gaze rekao je NPR-u da prosvjednici crtaju svastike na zastave jer žele vidjeti Židove spaljene.
Ali bilo bi preteško pronaći u izvješćima američkih mainstream medija koliko su zapravo nasilni i ekstremni teroristi u Gazi. Američki mediji uvijek su pouzdano okrivljavali Židove. Sada također krive i Trumpa.
Prošli tjedan, novinske publikacije u Washingtonu zabilježile su rast alternativnih, pro-Trump, medija. Postoji li nešto čudno u tome? Mediji pretpostavljaju da Trumpovi pobornici žele samo propagandu. No, to jednostavno ne vrijedi za većinu njih. Oni žele samo pošteno saslušanje. Ne žele čuti tvrdnje medija da su pošteni i objektivni dok istovremeno angažiraju otvorene demokrate i ljevičare u svoje redove. Umorni su od mainstream medija koji s prezirom gledaju na konzervativne vrijednosti i nemaju nikakvog razumijevanja za religiju.
Trumpovi pristaše bježe od medija ne zato što žele biti “navijači”, već iz razloga što su umorni sekularnog, obalnog, liberalnog tiska koji ne samo da nije u stanju povezati se s glasačima u srcu domovine već misli da je ispod njih uopće i pokušati.
