U članku Daily Callera, objavljenom 10. siječnja 2018., naslovljenom “Kina je možda upravo posredovala u iransko-pakistanskom sporazumu“, skicirao sam opsežne diplomatske i vojne inicijative koje su se desile tijekom prošle godine kako bi doprinijele pomirenju između Irana i Pakistana, orkestrirane iza kulisa od strane Kine.
Ta strategija podupire ‘Belt and Road‘ inicijativu (BRI – Ekonomski pojas Svilenog puta i Pomorski Svileni put 21. vijeka/Inicijativa Pojasa i Puta, Pojas i Put – op. a.), kineski plan za globalnu hegemoniju. To je razvojni plan, program infrastrukturnih projekata i mreža komercijalnih sporazuma osmišljenih za direktno povezivanje svijeta s kineskom ekonomijom putem međusobno povezanih kopnenih i morskih puteva.
Kao što je primjetio francuski stručnjak za Aziju, Nadége Rolland, BRI je projekt meke snage s temeljnom komponentom čvrste snage, sveobuhvatna gospodarska, financijska i geopolitička mreža koncentrirana na Kinu s dalekosežnim kaskadnim posljedicama koje utječu na američke nacionalne interese. To nije samo stjecanje resursa ili iskorištavanje prekomjhernog industrijskog kapaciteta u Kini, več projekti specifično dizajnirani kako bi se osigurala ekonomska i, paralelno, vojna dominacija.
Kako se Kina širi komercijalno, istovremeno će se širiti kineska vojska, a posebno njezina mornarica, kako bi zaštitila rastuće gospodarsko carstvo Kine, kao što su to radili Britanci u ranijem razdoblju. Namjera Kine je stjecanje pristupa brojnim morskim i zračnim lukama kako bi se stvorio lanac međusobno podržanih vojnih objekata.
Kineski plan proširenja svojeg pomorskog utjecaja u Pakistan pratio je znakove povećane vojne suradnje između Teherana i Pekinga tijekom posljednjih nekoliko godina.
U lipnju 2017., iranski ratni brodovi pridružili su se kineskoj flotili u vježbama u Perzijskom zaljevu. Kineski brodovi također su napravili službeni posjet iranskoj pomorskoj luci Bandar Abbas, nakon što su ranije pristali u Karachiju, Pakistanu. Jedan kineski vojni stručnjak, u to vrijeme je rekao da je Kina spremna povećati svoj vojni utjecaj na Bliskom istoku kako bi podržala BRI i više se uključila u poslove regije.
Kineski napori usmjereni na iransko-pakistansku suradnju donijeli su ploda. Posljednjih nekoliko mjeseci došlo je do vala trgovinskih i obrambenih sporazuma, sporazuma o razvoju oružja, protuterorizmu, bankarstvu, željezničkom prometu, parlamentarnoj suradnji i – u novije vrijeme – umjetnosti i književnosti.
Tajne rasprave o sigurnosti između Kineza, Pakistanaca i Iranaca traju najmanje godinu dana. Na primjer, ranije ovog ožujka izvori su izvijestili o noćnom sastanku održanom na granici Irana i Pakistana u blizini strateške pakistanske luke Gwadar.
Glavni razlog tih rasprava je planirana izgradnja kineske pomorske baze na pakistanskom poluotoku Jiwani, neposredno zapadno od Gwadara, blizu iranske granice, što je izvještaj potvrdio ovdje i ovdje. Nije samo njezina blizina s Iranom, već i iranska mornarica gradi jedan od najsofisticiranijih objekata za prikupljanje obavještajnih podataka izravno preko zaljeva Jiwani, u Pasabandaru, Iranu. Kombinirano, imali bi strahoviti strateški značaj.
Alijansa Kina-Iran-Pakistan imala bi sveobuhvatne posljedice za američku vanjsku politiku. Za početak, učinili bi naš trenutni angažman u Afganistanu neodrživim, što bi najvjerojatnije izazvalo američko povlačenje pod kineskim i pakistanskim uvjetima. To bi iniciralo početak anti-pristupne strategije uskraćivanja područja američkoj Petoj floti u Perzijskom zaljevu i Arapskom moru, slično onoj koju je Kina pokušala implementirati protiv američke Pacifičke flote u Južnom kineskom moru. Čak i puko razmatranje takvog saveza moglo bi dati Iranu znatnu prednost pred američkim sankcijama.
Ipak, kineska ekspanzija će neizbježno otkriti geopolitičke ranjivosti, koje se mogu upotrijebiti za sprečavanje njezinog plana za regionalnu dominaciju.
Strateško remećenje kineskih ambicija moglo bi uključivati tradicionalne diplomatske vještine i sposobnosti projiciranja politike kontrole, uparene s prikrivenim mjerama iskorištavanja podjele suni-šija, etničkog separatizma i podijeljenosti raznih islamskih ekstremističkih skupina – što su sve značajke ove regije.
