Kao što je svojedobno izjavila velika filozofkinja Doris Day: “Ne treba gledati u budućnost.” Ideja da neki ljudi mogu predvidjeti što će se sljedeće dogoditi je uglavnom iluzija.
Optimisti, oni koji misle da će sutrašnjica biti u redu, gotovo su uvijek u pravu — ali kad pogriješe, to je zato što se dogodila katastrofa i svi oni dobri dani koje su ispravno predvidjeli su zaboravljeni. Kako su mogli biti toliko glupi i ne vidjeti da se ovo sprema? Pesimisti su uobičajeno u krivu, ali će naposljetku uvijek biti u pravu i kad konačno budu u pravu mi zaboravljamo 47 svjetskih ratova, 32 apokalipse i 17 pošasti koje su pogrešno predvidjeli te se divimo njihovoj moći uočavanja katastrofe prije nego nas ona pogodi.
Sve to nam govori da loši događaji utječu na našu percepciju mnogo više nego je to slučaj s onim dobrim. To je vjerojatno neprijatan, ali koristan mali dar naše stare prijateljice evolucije, koja nam šapuće u uho: “Dobri dani dolaze i odlaze, ali smrt je stalna, stoga obratite više pažnje smrti.”
Većina medijskog pokrivanja naših današnjih okolnosti bila je buka; besmislene gluposti. Naš ljevičarski tisak prekovremeno je radio kako bi Donalda Trumpa prikazao kratkovidnim jer nije izdaleka vidio dolazak Kineske gripe. Nitko nikad ne vidi ništa što dolazi izdaleka, osim slučajno ili konstantnom negativnošću koja naposljetku pogodi jackpot. Trump je bio u redu.
Na desnici, postoje oni koji govore da je zatvaranje bilo pogrešno i nekoliko onih koji govore da je to bila zla zavjera za uništenje ekonomije. Možda su u pravu što se tiče pogreške — to vjerojatno nećemo neko vrijeme saznati, a možda nikada nećemo znati. Ali činjenica da je većina zemalja zatvorila svoje zajednice dokazuje da je u to vrijeme to izgledalo kao najbolja ideja. Baš kao i medijima savršenog vida, ljutoj desnici bilo bi bolje izraziti više mudrosti svojom šutnjom.
Sad je došlo vrijeme za otvaranje uz odgovarajući oprez i pažnju. To će uzrokovati više smrti nego kad bismo ostali zatvoreni, ali će spriječiti druge smrti i bijedu uzrokovane ekonomskim kolapsom.
Trump je ovdje potpuno u pravu. Pozvao nas je da budemo “ratnici” i da se, poput ratnika, suočimo s jednim oblikom opasnosti, Kung Fluom, kako bismo spriječili veću opasnost, naime ekonomski kolaps. Novinski su mediji, bit ćete šokirani ovim saznanjem, napali Trumpa zbog toga. Ali da je Barack Obama rekao tu istu stvar, Brian Stelter bi sad jecao u svoj pokrivač koliko bi se osjećao nadahnutim tim potezom. Novinski mediji su smeće.
Zahvaljujući Trumpovom federalističkom pristupu — njegovom jedinstvenom i, po mom mišljenju, velikom postignuću neproširivanja savezne vlade u krizi, čime je omogućio državama da postupaju prema lokalnim uvjetima — uspjeli smo vidjeti gdje prebiva dobra vlada i gdje nije takav slučaj.
Guverner Cuomo u New Yorku i guverner Wolf u Pennsylvaniji bili su nesposobne budale koji su zahtijevali od staračkih domova prihvaćanje zaraženih ljudi. Ne tisuće su umrle zbog njih. Gretchen Whitmar u Michiganu, Eric Garcetti u Los Angelesu i Bill DeBlasio u New York Cityju su sitni tirani i tupavci. Ne radi se o tome da su sve njihove mjere beskorisne, već da su njihove diktatorske metode moralno pogrešne i vjerojatno će donijeti loše rezultate.
Greg Abbott u Teksasu, Brian Kemp u Georgiji, Gary Herbert u Utahu, Kristi Noem u Južnoj Dakoti i mnogi drugi guverneri izgledaju kao da su postupili ispravno i odlučno.
Što će se sljedeće dogoditi? Mislim da će se ekonomija ponovno otvoriti žele li to bahati klaunovi ili ne. Mislim da će ljudi podnijeti tužbe kako bi preokrenuli diktate kreatora diktata i prosvjedovati kako bi se oduprli njihovim prekoračenjima ovlasti. Mislim da će gripa postati dio naših života, ali će, nadajmo se, biti oslabljena lijekovima i povećanim imunitetom.
Nadam se i vjerujem da će Donald Trump pobijediti na sljedećim izborima. On je ekscentričan lik, ali je dobar predsjednik, možda čak i odličan predsjednik.
Ako Trump izbori pobjedu, mislim da će se ekonomija relativno brzo vratiti na pravi put. Mislim da ćemo unutar sljedeće dvije godine — do 2022. — doseći nove teritorije, izuzev drugih katastrofa.
Mislim da smo naučili mnoge stvari koje bi nam mogle biti korisne. Sad znamo da je Trump bio u pravu u vezi Kine. Zbog svog pokrivanja gripe, MeToo i Obamagate-a, sad smo sigurni da su novinski mediji beskorisni i moraju se ili reformirati ili zamijeniti. Navodno smo čak puno naučili o koronavirusima. Ne bi me iznenadilo kad bismo iz svega ovoga izašli s lijekom za običnu prehladu.
Očigledno je da će se dogoditi i druge stvari koje su loše. Ovo je još uvijek planeta Zemlja. Zatvaranje Edena još uvijek nije poništeno. Ali u ovom trenutku, gledajući u budućnost, ne vidim apsolutno nikakvog razloga za očaj i mnogo razloga za nadu.
Ali opet, ja samo optimist. Ja sam samo gotovo uvijek u pravu.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.