Istraga Roberta Muellera o tome je li predsjednik Donald Trump bio u dosluhu s Rusima kako bi namjestio predsjedničke izbore 2016., do sad nije urodila plodom. Demokrati i njihovi saveznici u medijima željeli bi naći bar nekakav dokaz o ruskoj suradnji i umiješanosti. Ja im mogu pomoći otkriti neke od njih, ali ne vjerujem da će pokazati previše interesa. Započnimo.
Godinama je Rusija bila najveći svjetski proizvođač nafte. Posljednjih godina, taj primat su preuzele Sjedinjene Države, ponajviše zahvaljujući hidrauličkom frakturiranju ili frakturiranju škriljevca (fracking) u Teksasu i Sjevernoj Dakoti. Danas su Sjedinjene Države neto izvoznik nafte. Izvoz nafte premašuje njezin uvoz od 2011. godine. To nije dobro sjelo Rusiji, koja je poduzela određene mjere kako bi omela našu naftnu proizvodnju.
Američki časopis Spectator, objavio je priču koja ukazuje na neku vrstu dosluha s Rusima i njihovog miješanja u domaće poslove koje su odobrili demokrati, ljevičari i njihovi medijski saveznici. Priča je prikadno naslovljena “Rusko financiranje američkih ekoloških skupina pokazuje kako se provodi tajni sporazum”. Izvještaj odbora američkog Senata za okoliš i javne radove iz 2014., utvrdio je da je fondacija Sea Change iz San Francisca dobila sredstva od fiktivne tvrtke sa sjedištem na Bermudi pod nazivom Klein Ltd. Klein Ltd. su stvorili odvjetnici iz Wakefield Quin-a, odvjetničke tvrtke koja ima bliske veze s ruskim predsjednikom Putinom. Klein Ltd. djeluje kao “tranzitna” organizacija preko inozemna sredstva koje dolaze u SAD.
IRS (Porezna uprava SAD-a) zahtijeva da neprofitne organizacije podnesu obrazac 990 na kojem izvještavaju o svojim aktivnostima. Ti obrasci pokazuju da je Klein Ltd. pridonio 23 milijuna dolara Sea Change fondaciji u 2010. i nakon toga ponovno u 2011. To je otprilike polovina sredstava koje je Sea Change primio tijekom tih godina. Ti isti obrasci 990 prikazuju da je fondacija Sea Change distribuirala više od 20 milijuna dolara u 2010. i 2011. u dotacijama ekološkim udrugama. Dodala je više od 40 milijuna dolara ljevičarskim organizacijama za zaštitu okoliša, Natural Resources Defense Council, Sierra Club Foundation, League of Conservation Voters Education Fund, Tides Foundation, Union of Concerned Scientists i World Wildlife Fund.
U zamjenu za donirana sredstva, te ljevičarske organizacije su “promicale svijest o klimatskim promjenama”, “smanjivale oslanjanje na energiju dobivenu od ugljika”, “educirale javnost o klimi i čistoj energiji” i “promovirale informiranost o klimi i čistoj energiji”. Izvješće Zastupničkog doma Amerike o znanosti,svemiru i tehnologiji, pod nazivom “Ruski pokušaji utjecanja na domaće američko energetsko tržište korištenjem društvenih medija”, detaljno iznosi kako ekološke skupine koriste ruski novac kako bi organizirale prosvjede protiv ‘frackinga’ i borile se protiv izgradnje Keystone XL cjevovoda. Ako ekolozi mogu osujetiti američku proizvodnju nafte, Rusija, koja je glavni dobavljač enerije u Europi, dobija veću ekonomsku i političku moć.
Kongresmen Lamar Smith (rep., Texas), predsjednik odbora za znanost, svemir i tehnologiju Zastupničkog doma, rekao je da postoji mogućnost da oni koji sudjeluju u programu korištenja američkih ekoloških skupina kako bi promovirali rusku propagandu i interese, možda krše savezne zakone koji se primjenjuju na lobiranje stranih agenata u ime stranih interesa.
Rusija je također glani dobavljač prirodnog plina za cijelu Europu. Američki proizvođači prirodnog plina godinama žele izvoziti dio svog proizoda na europsko i japansko tržište kako bi iskoristili prednost viših cijena. Ali do 2016. godine, bili su blokirani ograničavanjem izvoza prirodnog plina. U slučaju prirodnog plina, Rusi nisu trebali podmićivati ekološke udruge da obave njihov prljavi posao. Imali su potporu američkih industrijskih divova poput Dow, Alcoa, Celanese i Nucor, članova America’s Energy Advantage. Te američke kompanije lobirale su protiv izvoza prirodnog plina, govoreći da bi bilo nepatriotski dopustiti neograničeni izvoz prirodnog plina. Te izvozne restrikcije održavale su cijenu prirodnog plina na umjetno niskoj razini i dale su američkim proizvođačima prednost u cijeni sirovine. Ukidanje tih izvoznih restrikcija povećalo bi cijene prirodnog plina u Sjedinjenim Državama, ali smanjilo u zemljama primateljima i oslabilo ruski ekonomski i politički stisak na Europi. Što se mene tiče, to je dobra stvar.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
