Da je po volji jednom zakonodavcu u Chicagu, grad bi mogao postati prvi te veličine koji bi svojim građanima ponudio “univerzalni osobni dohodak” bez obzira na status zaposlenosti ili spremnosti za rad.
Čikaški vijećnik Ameya Pawar, koji je nedavno neuspješno tražio nominaciju Demokratske stranke za guvernera države Illinois, najavio je u ponedjeljak da je primio blagoslov 36 čikaških top zakonodavaca i da radi na tome da privuče pažnju gradonačelnika Chicaga Rahma Emanuela.
My legislation calling for the creation of a Chicago #UniversalBasicIncome pilot has 36 co-sponsors! On to the Commitee on Workforce Development and Audit. Committee chair @40thWard is also a sponsor. More soon! #UBI pic.twitter.com/W7D5Hbx31E
— Ameya Pawar (@Ameya_Pawar_IL) June 27, 2018
Zakon bi osigurao 1.000 obitelji s 500 dolara mjesečne stipendije, “bez ikakvih pitanja”, izvijestio je Fox News.
“Gotovo 70 posto Amerikanaca nema 1.000 dolara u banci za hitne slučajeve”, rekao je Pawar medijima. “UBI (Univeral Basic Income) bi mogao biti nevjerojatna prednost za ljude koji rade i imaju poteškoća da spajaju kraj s krajem ili da stavljaju hranu na stol krajem mjeseca.”
Pawar je rekao da je zabrinut da će tehnološke kompanije poput Amazona i Tesle ostaviti Amerikance zaposlene u promjenjivim industrijama bez posla i da će se Amerikanci uskoro okrenuti jedan protiv drugoga — podjela za koju vjeruje da je pogoršana političkom retorikom. Kako bi obuzdao mase, Pawar jednostavno predlaže davanje mjesečnih čekova nekolicini sretnika za pokrivanje osnovnih potreba.
Neki od tech tajkuna predlagali su slične programe. Jedan pilot projekt, uglavnom financiran od Silicijske doline, odvija se u Stocktonu, Kaliforniji, gradu čija je stopa nezaposlenosti među najvišima u naciji i u kojem čak gradski dužnosnici ne mogu držati korak s računima.
Ipak, postoje problemi s univerzalnim osnovnim dohotkom. Za početak, Chicago nema mogućnosti da plati ono što trenutno duguje, a Pawarow jednostavni pilot program stajao bi grad najmanje dodatnih 6 milijuna dolara godišnje.
Ekonomije koje usvajaju subvencijske programe brzo su uhvaćene u opasan ciklus porasta plaća i povećanja cijena. Na mjestima gdje je pokušan, univerzalni osobni dohodak povećao je inflaciju, digao cijene osnovnoj robi široke potrošnje; budući da se i najsiromašniji mogu priuštiti više, roba postaje sve skuplja, što stavlja one koji se oslanjaju na univerzalni osobni dohodak u istu situaciju gdje su bili prije nego što su počeli dobivati mjesečne čekove. Trošak povećava plaće, što u konačnici povećava troškove.
Međutim, Chicago se rijetko suprotstavlja pronalaženju novih načina za trošenje novca, stoga očekujte da će univerzalni osnovni dohodak dočekati s neobuzdanim pohvalama.
