“Izdaja, podmićivanje ili drugi visoki zločini i prekršaji.”
Prema Ustavu, to su prekršaji zbog kojih predsjednici moraju odstupiti s dužnosti.
A prema našim elitama, Donald Trump je kriv za sve njih.
Trumpovo odbijanje da ospori Putinove tvrdnje u Helsinkiju — da njegovi GRU dečki nisu hakirali kampanju Hilalry Clinton — nazvano je izdajom, odbijanjem izvršavanja svoje zakletve da će štititi i braniti Sjedinjene Države, od bivšeg ravnatelja CIA-e.
Poznati novinari i bivši visoki dužnosnici američke vlade, prozvali su rusko hakiranje Demokratske stranke (DNC) “ratnim činom” usporedivim s Pearl Harborom.
New York Times pustio je priču o tome koliko ljudi sada optužuje Trumpa s izdajom. Drugi sugeriraju da Putin ucjenjuje Trumpa ili ga ima na platnom spisku ili je još davno kompromitirao Trumpa.
Kongresmen Steve Cohen je naricao: “Gdje su naši ljudi iz vojske? Glavni zapovjednik je u rukama naših neprijatelja!”
Očigledno, neki s ljevice misle da nam je potreban vojni udar kako bi sačuvali našu demokraciju.
Još od kada je Robert Welch iz Društva John Birch nazvao Dwighta Eisenhowera “svjesnim agentom komunističke zavjere”, nismo čuli takve optužbe uperene prema predsjedniku. Ali dok su Birchevi u to vrijeme bili van mainstreama, danas sam establišment urla “Izdaja!”.
Što objašnjava tu histeriju?
Najgori scenarij bio bi da establišment stvarno vjeruje u gluposti koje prosipa. Ali teško da je to slučaj. Poput dječaka koji viče “Vuk!”, establišment je previše puta vikao “Fašist!” da bi se mogao ozbiljno shvatiti.
Prije mjesec dana, nikad-Trumpovci uspoređivali su odvajanje djece imigranata od zatočenih roditelja, koji su ih ilegalno doveli u SAD, s FDR-ovim zatočeničkim kampovima za japanske-Amerikance.
Neki komentatori izjednačili su razdvajnja s onim što su nacisti činili u Auschwitzu.
Ako establišment zaista vjeruje u te gluposti, bio bi nedopustiv sigurnosni rizik da se ikad ponovno domognu poluga moći.
Upotrebljavajući princip Occamove britve, pravo objašnjenje ovakvog ponašanja je ono najjednostavnije: Trumpovi uspjesi i njihovi neuspješni pokušaju da ga blokiraju, doveli su američke elite preko ruba.
Trump je deregulirao gospodarstvo, srezao poreze, imenuje rekordni broj saveznih sudaca, preoblikuje Vrhovni sud, koristi tarife kako bi smanjio trgovačke deficite i govori s visoka kritizirajući parazitske saveznike.
Najgore od svega, Trump jasno namjerava provesti svoje obećanje iz kampanje da poboljša odnose s Rusijom i da se složi s Vladimirom Putinom.
“Samo preko nas mrtvih!”, čini se da viče Beltway elita (Washington D.C.).
Stoga je retoričko (WMD) oružje za masovno uništenje bačeno na Trumpa: lažljivac, diktator, autoritarni, Putinova pudlica, fašist, demagog, izdajnik, nacist.
Takav se jezik približava poticanju nasilja. Pitamo se da li mrzitelji razmišljaju o utjecaju riječi koje tako ležerno koriste. Neki od nas se još uvijek sjećaju kako je Dulles optužen za suučesništvo u smrti JFK-a za klevete puno manje toksične od ovih.
Pot-helsinška histerija ne otkriva samo način razmišljanja predsjednikovih neprijatelja, već i dubinu njihove odlučnosti da ga unište.
Oni namjeravaju slomiti Trumpa, spustiti ga na zemlju, vidjeti ga okrivljenog, uklonjenog, optuženog i procesuiranog, a dnevni red na kojem je vodio svoju kampanju i zahvaljujući kojem je nominiran i na kraju izabran, bačen u ropotarnicu povijesti.
U četvrtak, Trump je nagovjestio da točno zna što se događa i bacio rukavicu prkosa:
Mediji lažnih vijesti toliko žele vidjeti veliki sukob s Rusijom, čak i sukob koji bi mogao dovesti do rata. Oni toliko bezobrzirno guraju i mrze činjenicu da ću vjerojatno imati dobar odnos s Putinom.
Točno tako. Trump govori: Ja ću odgoditi ovaj Hladni rat II prije nego što se razvije u vrući rat kojeg je devet prethodnih predsjednika izbjeglo, unatoč sovjetskim provokacijama koje su bile daleko ozbiljnije od Putinove pronevjere DNC-jevih e-mailova koji su pokazali kako je Debbie Wasserman Schultz smjestila Berniju Sandersu.
Tada je Bijela kuća predložila da bi Vlad mogao ove jeseni doći na večeru.
Trump se približava odlučujućoj bitci svojeg predsjedništva: preoblikovanje vanjske politike SAD-a kako bi se izbjegli sudari i sukobi s Rusijom, kao i odbacivanje hladnoratovskih obveza koje više nisu ukorijenjene u nacionalnim interesima ove zemlje.
Ipak, ako će pokušati izvršiti svoj dnevni red — izvlačenje iz Sirije, povlačenje trupa iz Njemačke, ponovno ispitivanje članka 5. NATO-a i predanosti da se ide u rat za 29 država, od kojih za neke, poput Crne Gore, Amerikanci nikad nisu čuli — krenut će prema najbrutalnijoj bitci svog predsjedništva.
Ova helsinška histerija je samo proba.
Podupiranjem Brexit, vrijeđanjem EU-a, sugeriranjem da je NATO zastario, napuštanjem Sirije, pokušajima da se složi s Putinom, Trump prijeti cijelom establišmentu američke vanjske politike s onim čega se najviše boje — irelevantnosti.
Jer ako nema trenutačnog rata, nema neposrednog rata i nema želje za ratom, što će činiti Ratna stranka?
