Dovoljno je loše što socijalisti i dalje zagovaraju sustav koji je tijekom prošlog stoljeća ubio, zatvorio i do smrti izgladnio stotine milijuna ljudi. Ako se žele pridružiti nekim od najopakijih i najokrutnijih režima u ljudskoj povijesti, slobodni su to učiniti. Ali oni definitivno prelaze sve granice kad za sobom povlače i Isusa.
Čelnica Demokratskih socijalista Amerike nedavno je izjavila da je Isus socijalist. Politički aktivist Stephen Colbert podržao je tu istu ideju u svojoj prošlotjednoj emisiji. Zajedno su odjekivali poruku koju demokrati i socijalisti (ponavljam se) već desetljećima viču. To je, također, zanimljiva poruka kada uzmete u obzir da ti isti ljudi ustuknu od užasa svaki put kad se Biblija koristi u svrhu opravdanja socijalne politike.
Ako ste imalo odvažni predložiti da nerođenim ljudima ne bi trebalo smrskati lubanje, optužit će vas za pokušaj uspostavljanja teokracije. A nakon toga, ako ćete biti dovoljno drski i sugerirati da vaša imovina pripada vama, a ne vladi, optužit će vas da odbijate zapovijedi našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Zapravo, vrlo rijetko sam čuo pro-life osobu koja koristi Bibliju kao temelj svog pravnog argumenta. Puno češće čujem ljevičara koji koristi Bibliju kao temelj svog ekonomskog argumenta. Činjenicu da to čini licemjerno ostavit ćemo po strani. Prava poanta je da on to čini pogrešno.
Znamo da Isus nije socijalist jer, prije svega, on nije nikakav -ist i nije promicao nikakav -izam. On nije ušao u naš svijet kako bi ponudio odobrenje s nebesa za bilo koji ideološki cilj ili ekonomski sustav. Oni nije bio politički revolucionar — što je činjenica koju ljudi u današnje vrijeme očito pronalaze iznenađujućom i skandaloznom, baš kao što je to bio slučaj u Kristovo vrijeme. Njegovi suvremenici su ga neprestano pokušavali nagovoriti da zauzme političko stajalište. Čini se da moderni ljudi igraju istu igru i to na isti bezuspješni način.
Još važnije, znamo da Isus nije bio socijalist jer socijalizam i kršćanstvo stoje na suprotnim krajevima spektra. Socijalisti gledaju na siromaštvo i svu ljudsku patnju kao na kulturnu bolest koja može biti izliječena velikodušnošću Države. Ona preuzima odgovornost iz ruke pojedinca i stavlja je u ruke kolektiva, koji je zapravo skup birokrata. To vam omogućuje da pogledate siromašnog čovjeka i kažete: “On nije moj problem jer je on naš problem”. A s ovim “naš” zapravo mislite na “njihov”.
Primijetite kako su većina modernih američkih socijalista sveučilišni studenti, koji žele riješiti sve naše društvene probleme s porezima koje oni sami ne plaćaju. Lako je svaliti stvari na kolektiv kad sami niste dio tog kolektiva. I to je razlog zašto se naša verzija socijalizma — i svaka druga verzija — ne može shvatiti ozbiljno. To nije ništa drugo nego sebičnost i kukavičluk koji se sakrivaju pod tankim velom lažne dobronamjernosti.
Isus nam ne dopušta tako lagano oslobađanje od krivnje. Pročitajte bilo koji odlomak gdje govori o pomaganju siromašnima (Matej 25:40, Matej 5:42, Luka 12:33, itd.) i nećete naći nikakvo spominjanje zakona ili politike ili sustava. Umjesto toga pronaći ćete poticanja i instrukcije koje su usmjerene na vas kao pojedinca. On vam govori da idete svojom voljom, svojom slobodnom voljom, sa svojim vlastitim novcem i služite onima manje sretnima. Ako ovisite o vladi kako biste ispunili svoju kršćansku dužnost, onda zapostavljate svoju kršćansku dužnost.
Istina je da Isus osuđuje pohlepu i upozorava protiv prikupljanja bogatstva. Jasno ponavlja da je pomaganje siromašnima jedna od najosnovnijih obveza kršćanina. Ali socijalizam je način izbjegavanja ove obveze, a ne ispunjenje. Tražeći od vlade da bude dobrotvorna umjesto vas — i to još s novcem drugih ljudi — propuštamo čitavu poantu.
Trebali bismo služiti našem bližnjem jer bismo trebali voljeti našeg bližnjeg. Kad dajemo novac, hranu ili odjeću siromašnima, dajemo i puno više od novca, hrane i odjeće. Dajemo im ljubav. Ljubav ne može biti nejasna i neosobna i distribuirana od strane vladine agencije. Vlada nikad nije nikoga voljela i nikad neće. Vlada čak ne može ništa nikome dati, a da prvo ne uzme od nekog drugog. Svaki akt milosrđa mora naprije biti akt oduzimanja. Dakle, čovjeku koji od vlade dobije EBT karticu, bit će zadovoljene fizičke potrebe, barem neko vrijeme, ali ona dublja ljudska potreba za ljubavi i dostojanstvom neće biti zadovoljena. To je možda jednostavan način za zadovoljavanje potreba, ali nije način ljubavi ili kršćanski način.
Kršćanski način znači osobno i direktno služiti one manje sretne, potvrđujući time njihovu humanost i prepoznavajući njihovo dostojanstvo kao osobe. Ovo nije puki sentimentalizam; ovdje postoji i praktična korist. Ljudi će puno lakše izaći iz dubine siromaštva ako će biti tretirani dostojanstveno i s poštovanjem. Sustav koji zadovoljava potrebe siromašnih, ali ih lišava dostojanstva, nije sustav koji može učinkovito podići siromašne iz siromaštva. Mnogo vjerojatnije je da će ih držati tamo, nahranjene i odjevene, ali u očaju. Sustav socijalne skrbi potvrđuje tu činjenicu dovoljno jasno. Socijalističke politike su je svugdje dodatno dokazale. Iako, u većini slučajeva tijekom povijesti, siromašni su očajavali bez obzira jesu li imali hranu i odjeću ili ne. Ja stvarno ne vjerujem da je to ono što Isus ima na umu.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
