Skupina znanstvenika objavljuje pseudo-znanstvene studije u recenziranim časopisima kako bi ukazali da mnogi u akademiji više ne uzimaju u obzir razum kada se radi o rodnim pitanjima.
Helen Pluckrose, istraživačica i autorica; James Lindsay, koji posjeduje doktorat iz matematike, a također je i autor, i profesor filozofije Peter Boghossian, primijetili su da je “nešto pošlo po zlu u sveučilištu — osobito u nekim područjima unutar humanističkih znanosti”. Trio je odlučio dokazati koliko je jednostavno objaviti različite studije sumnjive prirode u uglednim časopisima.
Trio je godinu dana časopisima podnosio akademske radove koji su obuhvaćali “kulturne studije”, “studije identiteta” — poput rodnih studija — i “kritičke teorije”. Podnijeli su 20 radova relevantnim časopisima. Do sada, sedam njih je prihvaćeno (od kojih je četiri objavljeno na internetu), još sedam se trenutačno nalazi na recenziji, a šest je odbačeno. Znanstvenici su također rekli kako su primili četiri ponude za stručni pregled drugih radova zbog vlastitih studija.
Radovi koji su bili objavljeni su apsurdni, a jedan od najozloglašenijih je onaj u kojem se navodi kako parkovi za pse promiču “kulturu silovanja” u Portlandu, državi Oregon. Taj rad je toliko neobičan da je privukao pažnju Tori Airaksinen, koja je otkrila da je “autor” djela lagao o svojim akreditivima. Airaksinen i ostali koji su se počeli zapitkivati o studiji, naveli su Pluckrose, Lindsay i Boghossiana da “rano zaključe projekt”.
Još jedna objavljena studija trojca sugerirala je da ne bismo trebali hvaliti one koji izgrađuju mišiće, a ne one koji izgrađuju masti. Prema riječima znanstvenika, željeli su “vidjeti hoće li časopisi prihvatiti argumente koji su suludi i pozitivno opasni po zdravlje ukoliko podržavaju kulturne konstruktivističke argumente oko tjelesne pozitivnosti i fatphobije (fobije od debljine – op. a.)”. Bili su u pravu.
Treći objavljeni članak sugerirao je da bi se muškarci morali analno samopenetrirati koristeći seksualne igračke kako bi “smanjili transfobiju i povećali feminističke vrijednosti”. Posljednji objavljeni rad sugerirao je da muškarci često posjećuju “restorane sa sisama” poput Hootersa “jer su nostalgični za patrijarhalnom dominacijom i uživaju u mogućnostima naređivanja zgodnim ženama”.
Prihvaćene, ali još neobjavljene studije, uključuju rad koji objašnjava da je kritika socijalne pravde neetična, jedan koji nije ništa više od laprdanja “gorke, razvedene feministice” stvorene pomoću “generatora poezije tinejdžerske tjeskobe” (teenage angst poetry generator) i jednog koji je preradio dio “Mein Kampfa” Adolfa Hitlera, korištenjem “pomodnih poštapalica”.
Znanstvenici preporučuju da “sva glavna sveučilišta počnu temeljite analize ovih područja studija (rodne studije, kritičke toerije rase, postkolonijalne teorije i ostala područja temeljena na ‘teorijama’ u humanističkim znanostima i koja sežu do društvenih znanosti, posebice uključujući sociologiju i antropologiju), kako bi se razdvojile discipline i znanstvenici koji proizvode znanje od onih koji generiraju konstruktivističku sofistiku.
