Jaz plaća između spolova je zbog toga što muškarci rade više sati

Scott Morefield

Par kandidata za doktorat sa Sveučilišta Harvard možda je konačno stavilo bodež u srce mitskom “jazu plaća između spolova” kojeg političari i komentatori često navode kao problem koji se mora riješiti kroz vladinu politiku.

U studiji pod nazivom “Zašto žene zarađuju manje od muškaraca?”, Valentin Bolotnyy i Natalia Emanuel proučavali su sindikalno okruženje Uprave za prijevoz države Massachusetts (Massachusetts Bay Transportation Authority – MBTA).

Ekonomist John Phelan opisuje MBTA kao “sindikalnu instituciju s ujednačenim satnicama gdje se muškarci i žene pridržavaju istih pravila te primaju iste beneficije. Radnici se promoviraju na temelju radnog staža, a ne izvedbe, a muški i ženski radnici s istim radnim stažom dijele iste izbore rasporeda, ruta, odmora i prekovremenog rada. Ovdje gotovo nema područja u kojem seksistički šef može favorizirati muškarce nad ženama.”

A opet, Bolotnyy i Emanuel izvijestili su da “ženske radnice zarađuju 0,89 dolara na svaki zarađeni dolar muškog radnika (tjedna zarada)”. Kandidati za doktorat koristili su “povjerljive administrativne podatke” autobusnih i željezničkih operatera Uprave kako bi “pokazali da se razlika u tjednoj zaradi može objasniti izborima na radnom mjestu koje čine žene i muškarci.”

Iz sažetka:

Žene cijene vrijeme provedeno van posla i fleksibilnost više od muškaraca, uzimaju više neplaćenog vremena koristeći Zakon o obiteljskom bolovanju (Family Medical Leave Act – FMLA) i rade manje prekovremenih sati od muškaraca. Kad su prekovremeni sati zakazani tri mjeseca unaprijed, muškarci i žene rade sličan broj sati; no kad se prekovremeni sati nude u posljednji trenutak, muškarci rade gotovo dvostruko više. Prilikom odabira radnih rasporeda, žene pokušavaju izbjeći vikend, praznike i dvokratno radno vrijeme više od muškaraca.

U svom Fee.com članku o toj temi, Phelan objašnjava odakle dolazi često navođenih 80 centi za svaki dolar: “uzimanjem ukupnih godišnjih zarada muškaraca u američkoj ekonomiji u određenoj godini i dijeljenjem tog broja s brojem muških radnika. To vam daje prosječnu godišnju zaradu američkog muškarca. Zatim učinite to isto, ali sa ženama. Prosječna godišnja zarada žena iznosi oko 80 posto prosječne muške zarade. I dok kažeš keks, imate jaz između plaća.”

Budući da su proveli istraživanje na muškarcima i ženama koji rade isti posao na istom mjestu, Phelan vjeruje kako će istraživanje Bolotnyy i Emanuel biti teško odbaciti.

“Ovaj ‘jaz plaća među spolovima’ je stvaran poput jednoroga i ubijen je više puta od Michaela Myersa”, napisao je Phelan. “Ipak, političari osjećaju potrebu da saviju koljena pred ovom fantomskom brojkom.”