Ako želite razumjeti vladajuću klasu i ono što rade, njihove postupke ne smijete gledati kroz prizmu vlastitog iskustva. Oni ne razmišljaju poput vas, ne osjećaju poput vas. To su ljudi koji donose odluke o ljudskim životima na isti način i s istim emocionalnim isključenjem kao kad vi provjeravate stanje svog bankovnog računa. Za vladajuću klasu, ljudski život je oblik valute i ona ga troši na isti onaj način na koji vi trošite svoju valutu kako bi dobila ono što želi.
Ponekad je to, vjerovali ili ne, primjereno. Mi trebamo ljude koji mogu djelovati na takav način. Mi trebamo ljude koji mogu donositi odluke u ratnim vremenima bez doživljavanja mentalnog sloma. General bi možda morao donijeti odluku o žrtvovanju desetina tisuća života kako bi spasio stotine tisuća ili možda čak milijune drugih života te mora biti u stanju narediti tim desecima tisuća vojnika odlazak u smrt u potpunosti svjestan da su žrtvovani zbog opstanka većine. Ovakva vrsta sociopatske osobine može biti dobra stvar i bila je nužna značajka velikih lidera u povijesti. Problem je u tome što se danas nalazimo u vremenu u kojem se ti isti tipovi osobnosti, osim što nemaju nikakvog osobnog kajanja zbog svojih postupaka, također ne suočavaju s bilo kakvim posljedicama. Dopustite mi da objasnim.
Sociopatima možda nije stalo do drugih, ali im je prilično stalo do samih sebe i, donekle, do svoje ostavštine. Živimo u doba kada se mnogi sociopati na Zapadu ne suočavaju s posljedicama svojih postupaka jer se ne suočavaju s kritikama tiska. Kroz cenzuru, propagandu i tajne dogovore, oni kontroliraju ono što je ljudima dopušteno znati o odlukama koje donose i učincima koje te odluke imaju na živote ljudi. Bez točne slike o onome što se događa, njihovi lideri se ne suočavaju s nikakvom opasnošću da budu izbačeni kad njihove akcije povrijede ljude. Tu stvar dodatno pogoršava činjenica da je javnost u Europi, na primjer, razoružana. Dakle, čak kad bi i dobila pravu sliku o tome što njihovi lideri rade, bilo bi izuzetno teško poduzeti bilo što u vezi toga. Ako dodate komponentu državnog nadzora koji postoji u Europi kao i u Americi, bilo kakvoj opoziciji postaje još teže organizirati se i izazvati vladajuću klasu na bilo koji značajan način.
Još jedan čimbenik koji je pogoršao razinu tiranije i omogućio vladajućoj klasi da uništi ljude u pokušaju njihovog pretvaranja u ništa više od mehanizma koji osigurava njihov luksuzni životni stil, jest gubitak religije. U povijesti, ljudi koji su živjeli u zemljama Zapada imali su moralni kodeks. Taj moralni kodeks se održavao i prenosio svakoj novoj generaciji, barem do nedavnih vremena, koristeći prispodobe i moralne kodekse iznesene u Bibliji. Taj moralni kodeks nije samo pružio ljudima sredstva za samonadziranje svog ponašanja koja su dozvolila manje intervencija od države, već je također postavio jasna očekivanja njihovim vladarima. Postojao je dogovoreni skup vrijednosti i ukoliko je vladajuća klasa izašla izvan tih granica koje je postavio jedini autoritet iznad njihovog, granica koje je postavio svemogući Bog, ljudi bi zahtijevali pravdu jer su njihovi vladari prekršili Božja pravila.
Bez Boga i usponom moralnog relativizma, teologije koja se može pojednostaviti kao ‘moralnost je u očima promatrača’ i ne postojanjem globalnog standarda ponašanja, vladajuća klasa sad može opravdati sve što krši te ‘zastarjele’ standarde, a javnost nije u poziciji osjećati pravednu ogorčenost i nema moralni autoritet nad njihovim akcijama. Osim toga, dok je vladajuća klasa u modernoj Zapadnoj civilizaciji rijetko bila sastavljena od religioznih fanatika ili bogobojaznih ljudi, s potpunim uklanjanjem Boga iz jednadžbe, bez da se zamjeni s bilo čim drugim, ne postoje nikakve šanse da se članovi vladajuće klase sami drže bilo kojeg standarda ponašanja ili da vjeruju da postoji bilo kakav autoritet iznad njih. Što se njih tiče, oni jesu bogovi, a takvo mišljenje drže i mnogi ljudi nad kojima vladaju. Bez Boga u svojim životima, oni također gledaju na Državu kao sljedeću najbolju stvar.
To je važno razumjeti kad ispitujemo postupke vladajuće klase. Oni su bezbožni sociopati, mnogi od njih bez djece, koji se brinu samo o ispunjavanju svojih hedonističkih želja u vremenskom okviru koji se ne proteže izvan njihovog boravka na ovoj zemlji. Sve dok mogu održavati svoj životni stil i moć tijekom života, to je sve što im je važno.
Sad bih volio da upotrijebite ovaj način razmišljanja vladajuće klase, način razmišljanja u kojem se nalazite na vrhu hranidbenog lanca, u kojem ne postoji nikakav viši autoritet, kako biste ispitali zbog čega bi oni htjeli preplaviti svoje zemlje s ljudima iz Trećeg svijeta. Ne samo što se tiče invazije Europe iz muslimanskih zemalja, već također i invazije ljudi iz Trećeg svijeta u Sjedinjene Države i Kanadu.
Oni nemaju razlog očuvanja kulture jer to nije njihova kultura. Vladajuća klasa ima svoju vlastitu kulturu. Vladari u Americi uglavnom žive na isti način kao i vladari u zemljama Trećeg svijeta. Čak biste mogli reći da vladari drugih zemalja žive bolje, poput Saudijske Arabije pa čak i nekih afričkih zemalja. Ti diktatori žive bolje živote te imaju manje problema s populacijom koju kontroliraju od one nad kojom vladajuća klasa vlada u Zapadnim zemljama.
Ah, sada već idemo nekamo.
Sad zamislite da ste vladar naroda koji ima snažan moralni kodeks. Oni imaju kulturu koja prezire korupciju u svojoj vladi. Oni imaju kulturu, čak i ako je malo odvojena od stvarnosti, koja mnogo očekuje od svojih vođa. Oni imaju kulturu, ponavljam, čak i ako nije utemeljena u stvarnosti, koja im govori da njihovi vladari nisu ništa bolji od njih, da se i oni sami kao građani mogu kandidirati za ured i postati članovima vladajuće klase. Oni imaju kulturu posjedovanja oružja kako vladajuća klasa ne bi učinila pogrešku guranja ljudi predaleko i prebrzo, kulturu koja im govori da u tim vremenima moraju nasiljem ukloniti tu tiransku vladajuću klasu. Mnogi od tih građana, tih građana Zapada, još uvijek vjeruju u univerzalne vrijednosti i u Boga. Oni vjeruju da postoji autoritet iznad vladajuće klase, a na sablazan vladajuće klase, ispada da su to isti oni ljudi koji tipično najviše drže do svojeg prava nošenja oružja.
Osim toga, da stvari budu gore, oni imaju viši IQ od zemalja Trećeg svijeta. To ih čini težima za obmanjivanje, držanje u zatočeništvu i kontroliranje. Ukratko, građane Zapadnih zemalja povijesno je najteže ugnjetavati i vladati njima.
Razumijevajući sve ovo, stavite se u kožu jednog od tih članova vladajuće klase. Koje su neke od stvari koje biste vi mogli napraviti kako biste poboljšali svoj životni stil? Zamislite da gledate te vladare drugih nacija i način na koji oni žive. Ne biste li željeli da vaša zemlja bude sličnija njihovoj? Ne biste li željeli imati iste slobode koje oni uživaju? Ne biste li htjeli osigurati svoju moć poput njih?
Matematika je prilično jednostavna. Ako želite povećati svoju moć, svoje bogatstvo i svoj životni stil, jednostavno trebate promijeniti populaciju svoje zemlje kako bi više nalikovala populacijama opresivnijih vlada i to je upravo ono što i rade.
Govorili smo o nekim stvarima koje građane zapadnih zemalja čini teškima za upravljanje, no također postoje nekoliko stvari koje ih zapravo čine lakima za kontroliranje. Ti religiozni vlasnici oružja često suosjećaju s ljudima koji imaju nesreću da žive pod tim drugim opresivnijim režimima. Oni imaju prirođenu sklonost pomaganja tim ljudima. Vladajuća klasa jednostavno mora iskoristiti te osjećaje suosjećanja i reći javnosti da se ne radi o njihovom zamjenjivanju. Neeee. Radi se o pomaganju onima koji su manje sretni. Još jedna karakteristika ovih, inače teških za upravljanje, građana je njihova poniznost. Oni preziru ponositi se ili čak preuzeti zasluge za postignuća svojih ljudi. Svakome sude pojedinačno, što povremeno može biti problematično za vladajuću klasu, ali se isto tako lako može iskoristiti kad se radi o njihovim planovima demografske zamjene. Ove ponizne, suosjećajne građane lako je uvjeriti da njihova kultura, kao i njihova genetika, nemaju nikakve veze s njihovim uspjehom, da ne postoji ništa posebno oko vlade, države, vladajuće klase ili geografije što objašnjava njihov prosperitet te da uskraćivanjem pristupa ovoj vladi i superiornoj zemlji oni zadržavaju svoje nepošteno stečeno bogatstvo od siromašnih ljudi diljem svijeta.
Vidite, sociopati su, kako na mikro tako i na makro razini, stručnjaci u korištenju onoga što je dobro u ljudima protiv tih istih ljudi. Oni ciljaju na vašu empatiju i koriste je kao slabost jer je upravo takvom i smatraju, što ih i čini sociopatima. Oni se ne brinu o vašem standardu života ili koliko ćete vi biti prisiljeni žrtvovati kako bi poboljšali standarde života populacije kojom vas žele zamijeniti, jer vi zapravo ne žrtvujete svoj životni stil kako bi poboljšali životni stil manje sretnijih. Vi žrtvujete vaše pravo stečeno rođenjem i budućnost svoje djece kako bi vladajuća klasa mogu poboljšati ne samo svoj životni stil, već također svoj pristup moći.
Mnogima je ovo teško čuti. Za razliku od vladajuće klase, prosječna osoba ne razmišlja u terminima populacije jer najveći broj ljudi kojima mora upravljati su članovi njegove obitelji ili možda nekoliko zaposlenika. Vladajuća klasa to zna. Oni to iskorištavaju kod ljudi. Oni iskorištavaju ljude koji su dobrotvorni u svojim osobnim životima, ljude koji su dobrotvorni na mikro razini, ljude koji su toliko željni i volji dati siromašnom majicu sa svojih leđa, da ne vide posljedicu ovakvog dobrotvornog čina kad se jednom primijeni na masivnoj razini. Toliko su uvjereni da ne postoji ništa posebno o njima, da je sav njihov prosperitet samo posljedica toga što su rođeni unutar određenih granica, s određenom vladom, da vjeruju kako su ljudi unutar tih granica zamjenjivi, da je uspjeh njihove zemlje samo slučajnost, da su jedni od sretnika rođeni u ovoj čarobnoj, prosperitetnoj zemlji.
I tako razmišljaju jer im već desetljećima vladajuća klasa polako otkida ponos koji ti građani osjećaju prema svojim postignućima ili postignućima svojih predaka dok ih istodobno zlostavlja svim negativnim aspektima njihove povijesti. I toliko su erodirali kulturu da su opasno blizu dobivanja onoga što su oduvijek željeli. Stvorili su situaciju u kojoj će kulturu i ljude koji cijene slobodu i koji su imali te univerzalne vrijednosti biti lako zamijeniti, jer se sve brže približavamo vremenu kada više neće ostati ni kulture ili ljudi za sačuvati.
Devon Stack je američki novinar, animator, pisac i režiser.
