Trenutačno se odvija stalna rasprava među desno orijentiranom misliocima. Koliko je pametan — ili glup — Donald Trump? Je li on jedva animirani idiot koji skakuće naokolo i povremeno slučajno nailazi na uspjeh poput nekakve Pachinko lopte? Ili je on narančasta verzija gosp. Spocka, koji igra multidimenzionalni šah sa Zemljanima koji jednostavno ne mogu shvatiti njegov genij?
Sklon sam mišljenju da je to negdje u sredini ovih dviju opcija. Trump mi se ne čini najdubljim mislilacom na svijetu. Ali lik koji je promijenio siluetu New Yorka u trenucima kada su svi napuštali tonući ljevičarski brod, koji je predvodio hit TV show gotovo desetljeće i pol i koji je osvajanjem Bijele kuće uspio napraviti da genijalci političkih komentara izgledaju poput majmuna, može biti mnogo stvari, ali on nije samo sretan.
Uspoređujem Trumpa s velikim probijačem u američkom nogometu, čovjekom koji zna gdje se nalazi političko dnevno svjetlo bez da imalo razmišlja o njemu. On je lik koji ima muda. Dečki s mozgovima preziru one s mudima, ali strahovito mnogo dečki s mozgovima na kraju završi radeći za dečke s mudima jer dečki s mudima osjećaju stvari za koje su dečki s mozgovima prepametni da promatraju. To je Trump.
U skladu s ovom teorijom, primjećujem da Trump čini nešto važno što mnogo ljudi koji ga promatraju nikad ne čine. On se mijenja. On se adaptira. On nalazi nove načine da dođe do danjeg svjetla. Jer ljudi koji ga promatraju to ne čine — jer imaju svoje ideje i drže se njih i gnječe činjenice kako bi ih uskladili — ova im je taktika nevidljiva. Oni misle da on uvijek djeluje na isti način, ali on to jednostavno ne čini.
Zato se pitam: je li Trump gubi bitku oko granične sigurnosti onoliko loše kao što to izgleda? Ili igra onakvu dugu igru koju nitko ne očekuje od njega? Ne baš trodimenzionalni šah. Nazovimo to Strpljenjem.
Njegov naglasak na karavan i graničnu sigurnost tijekom izbora za Kongres nije mu se isplatio. Ljudi su glasali po karti — išli su onim putem kojim biste očekivali da idu u svojim državama i okruzima. To znači da su svi razgovori o kriminalcima koji napadaju našu zemlju uzbudili uobičajene Trumpove pristaše, ali nisu proširili bazu na način na koji to čini pametna politika.
Kao posljedica toga, Trump se počeo čvrsto oslanjati na zid u vrijeme kad je bilo gotovo nemoguće da će dobiti ono što je tražio. Djelomično zatvaranje vlade ispalo je prilično loše za njega. Pelosi je osvojila sve, Trump ništa. Novi zakon za nastavak financiranja rada vlade čini se jednakim. A Trumpova objava nacionalne izvanredne situacije prilično je zabrinula konzervativce (poput mene) što predsjednik proširuje izvršnu vlast izvan svojih granica i daje demokratima izgovor da učine isto kad se sljedeći put domognu vlasti. Bez obzira na to što okorjeli Trump-botovi govore, ovo nije tipična nacionalna izvanredna situacija i ne čini mi se dobrom idejom.
Međutim, s druge strane, ne mogu ne primijetiti da je od izbora u studenom Trump bio drugačiji. Bio je manje, pa, Trumpovski. Manje uočljivi. Suzdržaniji. Njegov govor o sigurnosti granice iz Ovalnog ureda bio je čvrst. Njegove ponude za pregovore bile su korektne. Njegov Govor o stanju nacije odličan. Čak je i njegov nedavno održani skup u El Pasu bio manje ratoboran nego je to uobičajeno. Uvrede (Beto nema ništa što mu ide u korist, osim odličnog imena) su bile pametnije, manje djetinjaste, manje okrutne. On je i dalje u suštini ratoborna verzija sebe, ali je također — oprostite mi na klišeju — više predsjednički.
U međuvremenu, demokrati su pustili s lanca Green New Deal koji je nacrt okončanja američke slobode i prosperiteta. Oni su dozvolili praznoglavoj Ocasio-Cortez i pakosnoj Ilhan Omar preuzimanje naslovnica sa svojim neznanjem i rasizmom. Virginija je instersekcionalna klaunovska predstava koju čak ni mediji ne mogu zakopati. A nova otkrića iz Ministarstva pravosuđa daju vjerodostojnost opetovanim Trumpovim optužbama da je žrtva neustavnog lova na vještice vlade u sjeni.
Ne mogu vjerovati da to govorim, ali u ovom trenutku, Donald Trump ispada kao odrasla osoba u sobi, sveamerički čovjek praktičnog razuma koju opsjedaju buncanja ideoloških nesposobnjakovića.
Je li to samo sreća ili je to dio nove strategije: duge igre?
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
