Nije tajna da je ljudima potreban smisao. Smisao je vjerojatno jedna od najvažnijih ljudskih potreba i esencijalan je za sretno, ispunjeno postojanje.
Što osobi daje smisao? Većina ljudi bi rekla obitelj, karijera ili religija. Zajedno s bliskim krugom prijatelja, ti aspekti života pružaju osobama sreću i osjećaj svrhe.
Čimbenici obitelji i karijere te njihove poveznice sa svrhom su više nego očite. Osoba odlazi ujutro na svoj posao, radi duge sate i dolazi kući navečer kako bi uzdržavala obitelj. Religija se također povezuje sa smislom, pošto ljudi koji vjeruju u Boga znaju da postoji viša svrha u životu, naime Božja svrha Njegovog stvaranja čovječanstva. Zapravo, većina religija govori svojim pristašama da uzdržavaju svoju obitelj i zajednice, da budu milosrdni što je više moguće, što zauzvrat pomaže u postizanju ispunjenosti i smisla u životu.
Međutim, ideja socijalizma čini ispunjenje te fundamentalne potrebe praktički nemogućim.
Koji su razlozi tome?
Kao prvo, socijalizam po definiciji abdicira osobnu odgovornost. On daje prednost razmišljanju da čovjek ne treba brinuti o sebi, o svojoj obitelji ili zajednici, jer će se vlada pobrinuti za to umjesto njega. Ovaj način razmišljanja neizbježno čini osobu sebičnijom i ljenijom, pošto on ili ona zna da će vlada uvijek držati sve za ruku, tako da pojedinac ne mora pomoći sebi ili bilo kome drugome.
Drugi razlog je taj što će razmišljanje o utopiji od kolijevke pa do groba, u kojoj je sve osigurano osobi, uvijek dovesti do toga da osobi postane dosadno. Ljudi žude za svrhom, gotovo kao za hranom i kisikom. Kao što psalmist govori u knjizi Psalma (128:2) “Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.” Drugim riječima, kad netko naporno radi i on ili ona ima koristi od tog posla, to pomaže stvaranju sreće i zadovoljstva. Međutim, ako se nekome pruži sve bez da je to zaradio, to će vjerojatno dovesti do osjećaja praznine. Taj fenomen objašnjava zašto oni koji osvoje veliki dobitak na lutriji postaju jadni.
Štoviše, ideja socijalizma, u kojem je temeljna ideja da se svijet predaje osobi na srebrnom pladnju, antitetična je amerikanizmu. Stavljajući na stranu neustavne aspekte, socijalizam se također protivi američkom duhu i prirodnom pravu. Amerikanci su povijesno bili poznati po svom grubom individualizmu i to u tolikoj mjeri da je on glavni dio američkog identiteta. Naša povijest je prožeta ovim, od kolonista do revolucionara i naseljenika na zapadu.
Uvijek moramo imati na umu da je od svog preuzimanja sredstava za proizvodnju, do nasljeđa gulaga i masovnih ubojstava, socijalizam uistinu najrazorniji pokret u svjetskoj povijesti. A zbog svog ubijanja ljudske svrhe, žrtve socijalizma prije svega uključuju same socijaliste.
