Čini mi se da je komičar Anthony Jeselnik bio taj koji je nadahnuo otvoreno neprijateljsku reakciju protiv misli i molitva. Njegov specijal na Netflixu iz 2015. godine nazvan je Misli i molitve (Thoughts and Prayers) i prikazao je komičara u njegovoj zaštitnoj personi mračnog, ciničnog lika koji razbija tabue i ubija svete krave opakim sarkazmom.
“Ovo su osobe koje ismijavam kad se na Twitteru šalim na dan tragedije”, rekao je Jeselnik u svojoj rutini. “Ljude koji vide da se u svijetu dogodilo nešto strašno i potom otrče na internet. I otrče na svoje društvene medije… I svi napišu istu stvar: ‘Moje misli i molitve…’ Znate li što to vrijedi…? Manje od ništa… Sve što želite time reći je: ‘Nemojte zaboraviti na mene danas.'”
Mislim da je Jeselnik vrlo talentiran, pametan i smiješan i jako sam uživao u njegovom specijalu. Mislim da su ljudi koji su ga shvatili ozbiljno i pretvorili to u problem, u najmanju ruku, glupani.
Kad se dogodi nekakva tragedija ili grozota — kao što je to upravo bio slučaj s pucnjavom u džamijama na Novom Zelandu — misli i molitve nisu samo izraz sućuti. One su, što je još važnije i mudrije, izraz poniznosti i bespomoćnosti. One su način da se kaže: “Ne postoji ništa što možemo učiniti protiv ovakvog zla, ali izražavamo solidarnost sa žrtvama i tražimo od Boga da utješi njihove obitelji u njihovoj tuzi.”
Gotovo svaka druga reakcija je apsurdna. Sugeriranje da posjedujete rješenje za vječni problem zla obraćajući se svom čestom predmetu pritužbe ili okrivljavajući i napadajući svoje političke protivnike je sramotno. To je poput korištenja tijela ubijenih u svrhu improvizirane govornice. To degradira vas, a vrijeđa žrtve.
Također je apsurdno ekstrapoliranje iz ubojičine filozofije kako bi se osudile filozofije koje možda imaju nešto zajedničko s njom. Postoje psihopati na desnici kao i na ljevici. Pretpostavljam da se i desnica i ljevica, svi protivimo njima. Ja sam klasično liberalni američki konzervativac koji se zalaže za malu vladu. Mišljenja sam da je Demokratska stranka izgubila svoj kolektivni um. Ali sam više nego voljan utvrditi da se Ted Cruz i Chuck Schumer, Jim Jordan i Nancy Pelosi kolektivno mogu složiti da je ubijanje nevinih za vrijeme njihove molitve loše. To nije mjesto naših neslaganja.
Klaun koji je otvorio vatru u novozelandskim džamijama objavio je izjavu na društvenim medijima u kojoj je slavio bijelu supremaciju, kineski komunizam, fašizam, alarmizam klimatskih promjena i tko zna što sve ne. Ja nalazim te filozofije smiješnima, pa čak i opasnima. Stoga mi se čini primamljivo okriviti ih za postupke ovog bezbožnog magarca. Ali to je glupost. Čak i ako neke od tih filozofija inherentno vode nasilju, dokaz bi bio u statistici, a ne u oportunističkoj retoričkoj zlouporabi tragedije.
Niti bismo se trebali stidjeti ili ne na trenutak odložiti ozbilje rasprave kako bismo omogućili ožalošćenima oplakivanje, a zakonu da učini svoj posao. Prolupali senator iz Queenslanda Fraser Anning koji je koristio pucnjavu u džamiji kao povod za objavu izjave kojom osuđuje islam, trebao bi biti izbačen s dužnosti — doslovno, ako to nije u suprotnosti s novozelandskim (australskim – op. a.) zakonom.
Svi mi imamo ideje i mišljenja, ali ubojicama ne smijemo dopustiti da postanu dio našeg razgovora. Podržavam najšire tumačenje Drugog amandmana, ali priznajem da postoje dobri ljudi s obje strane pitanja i nijedna strana nije diskreditirana akcijama luđaka. Zabrinjavaju me islamske ideje i njihov odnos prema svemu što je veliko i dobro o Zapadu. Ali želim čuti da su te zabrinutosti oslovljene u iskrenoj i nesputanoj raspravi stručnjaka, nikada s nasiljem protiv nevinih.
Danas ne moramo razgovarati o bilo kojoj od tih stvari.
Filozof Ludwig Wittgenstein čuveno je napisao: “O čemu ne možemo govoriti, preko toga moramo prijeći u tišini.” Suočeni sa zlom i nezamislivom patnjom, ne postoji ništa loše u tome što nemamo ništa za reći. Sve što možemo jest suosjećati sa žrtvama i apelirati tom velikom Srcu Pravednosti u koje vjerujemo da će na kraju vremena odnijeti pobjedu.
Moje misli i molitve.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
