U pravodobnoj kolumni s izvanredne web stranice American Greatness pod naslovom “Mediji se naslađuju mržnjom dok ignoriraju zločine”, Pedro Gonzales piše o masovnom krvoproliću o kojem vjerojatno niste čuli — neprekidni masakri muslimana nad desetinama kršćana u Nigeriji. Samo u ožujku, u dva sela je spaljeno 100 kuća i masakriran 81 kršćanin, a to je samo vrh krvave sante leda.
Ono u čemu se mediji odnedavno naslađuju je, naravno, užasni napad na novozelandsku muslimansku zajednicu od strane priznatog bijelog supremacista čije odvratno ime nećemo spominjati u ovoj kolumni. Velike vijesti? Očigledno, ali ako zanemarite političke motive u pozadini ovog širokog medijskog pokrivanja i zgranutosti, u potpunosti propuštate poantu. To je zato što postoji plan iza onoga što i koliko dugo naše “moralne vertikale” odlučuju pokrivati.
“Vidite!”, vrište ljude koji zapravo priželjkuju takve tragedije kako bi ih mogli iskoristiti za svoju političku dobit. “REKLI smo vam da su zli bijeli muškarci ti koji čine sve to nasilje.” Patrick Kingsley iz New York Timesa “jedva je mogao zadržati svoju razdraganost”, primijetio je Gonzales, pokušavajući okriviti sve od predsjednika Trumpa do mađarskog premijera Viktora Orbana za “Globalnog dosega bijelog ekstremizma”. Kingsley je tvrdio da pucač “naglašava zarazni način na koji su se ekstremna desna ideologija i nasilje proširili u 21. stoljeću.”
Osim što to jednostavno nije istina. Iako je napad u petak očigledna, tragična i naširoko pokrivena iznimka, manjinske zajednice su općenito daleko sigurnije u većinski bijelim zemljama nego bi to ikada bile u svojim domovinama. Muslimani su naročito daleko sigurniji u Europi i Americi nego što bi kršćani bilo koje rase bili u većinski muslimanskim zemljama.
Da, svi koji posjeduju dušu trebali bi tugovati sa žrtvama na Novom Zelandu i osuditi nasilje i mržnju koju je izazvalo, ali ne dopuštamo li pobjedu politički motiviranom pucaču kad pokušavamo ušutkati i zabraniti relevantne političke govore oko ključnih pitanja kao što su ova? Činjenica da istina nije politički korektna ne čini je manje istinitom, a istina gore navedenih izjava nameće nam pitanje od ogromne važnosti koje nam nije dopušteno postaviti u današnjem apsurdnom, politički korektnom dobu u kojem jednostavna, istinita opažanja mogu uništiti reputacije i okončati karijere: Postoje li nedostaci u neograničenoj imigraciji iz zemalja Trećeg svijeta, osobito muslimanskih, u Zapadne zemlje?
U redu, možda dan napada na muslimane nije prikladan za postavljanje tog pitanja. Samo pitajte australskog senatora Frasera Anninga, najnoviju metu medijske “dvije minute mržnje”. Ako pratite uobičajene vijesti ili barem povremeno posjećujete Twitter, možda niste čuli za masakre protiv kršćana, ali ste definitivno čuli Anningovu izjavu, onu u kojoj je naizgled za napad okrivio muslimane.
“Kao i uvijek, ljevičarski političari i mediji će požuriti s tvrdnjama da razlozi današnjih pucnjava leže u zakonima o oružju ili onima koji drže nacionalističke poglede, ali sve to su klišeizirane besmislice”, napisao je Anning. “Stvarni razlog krvoprolića na ulicama Novog Zelanda je imigracijski problem koji je muslimanskim fanaticima omogućio migraciju na Novi Zeland.”
Iako je svoju izjavu započeo rekavši da se “sasvim protivi bilo kakvom obliku nasilja u našoj zajednici”, i “u potpunosti” osuđuje postupke pucača, Anninga su osudili gotovo svi, od australskog premijera do Winnie Pooha, zbog navodnog okrivljavanja za napad ne pucača, već novozelandske muslimanske zajednice.
(Također mu je razbijeno jaje na stražnjem dijelu glave, na što je urnebesno odgovorio pljusnuvši klinca odgovornog za “napad”, u jednom od najispunjavajućijih trenutaka još od kad je Rocky Balboa istukao onog Rusa u Rocky IV, ali skrećem s teme.)
Da budemo pošteni, australski senator je ovdje daleko od nevinog. Svojom izjavom da sami muslimani nisu “nevini” nakon napada na njihovu zajednicu je ekvivalentno okrivljavanju kršćana za njihov pokolj u Nigeriji, a takve stvari jednostavno ne pomažu. No, osuđivanjem Anninga moćnici namjeravaju da ignorirate ostale dijelove njegove izjave.
“Kontroverzno, da, i ne slažem se sa svakom riječju, ali mnoge od njegovih pritužbi na imigraciju su opravdane i moraju se uzeti u obzir u široj raspravi”, tweetao je Newsweekov John Cardillo uz snimku zaslona s Anningovom izjavom.
Cardillo je sigurno u pravu. Pročitajte Anningovu izjavu za sebe i pokušajte obuzdati refleksnu indoktrinaciju da smo svi, u većoj ili manjoj mjeri, žrtve. Postoje li dijelovi koji odzvanjaju istinito? Istražite ga i odlučite sami. Svakako, Anning nam nije pomogao s tajmingom svojih riječi, kao ni zapaljivom prirodom nekih od njih, ali je na svoj nekakav nespretan način ukazao na valjana pitanja koja bi trebala biti, ali nažalost neće, razumno razmotrena među dobronamjernim ljudima. Doista, većina muslimana poštuje zakon, čak su i veliki ljudi i trebalo bi ih tretirati s poštovanjem kao pojedince stvorene prema Božjem liku. No, s obzirom na imigraciju i stope nataliteta, koliko brzo će se, na primjer, 30,6 posto predviđene muslimanske populacije u Švedskoj 2050. godine pretvoriti u 50,1 posto, a Švedska postati zemlja s većinskim muslimanskim stanovništvom? Kakve će onda biti posljedice za nemuslimansku populaciju zemlje? Povijesno gledano, događaju li se sukobi kad postoje velike skupine muslimana i kršćana u istoj zemlji? Imaju li građani neke zemlje pravo odrediti tko ima pravo ulaska u njihovu zemlju i u kojem broju?
Ovo su teška pitanja, ali njih treba postaviti i na njih treba odgovoriti. Jer, kao što povijest dokazuje, kršćani i nemuslimani često ne prolaze baš najbolje u većinski muslimanskim zemljama.
Samo nemojte očekivati da će vam liberalni mediji reći bilo što o tome. Oni su previše zauzeti hiperventiliranjem o “Globalnom dosegu bijelog ekstremizma”.
