Tvrdi se kako su informativni mediji osramotili i diskreditirali sami sebe potičući teoriju zavjere o dosluhu s Rusijom. U potpunosti se ne slažem. Informativni mediji ne mogu osramotiti sami sebe iz istog razloga zašto jednorozi ne mogu osramotiti sami sebe. Stvar mora postojati kako bi mogla biti osramoćena. Informativni mediji ne postoje. Ne postoji takva stvar.
Ljudi koji su posljednje dvije godine proveli u proširivanju svake nevjerojatne glasine o Trumpu i Rusiji, koji su iznova najavljivali da se Trumpu bliži kraj i koji su opetovano koristili fraze poput “bombastična vijest”, “početak kraja” i “opoziv” prilikom rasprave o tom pitanju, ne samo da nisu voditelji vijesti ili novinari. Oni su trgovci propagandom, stvaratelji narative, agenti ideologije. I možemo dodati još jedan opis posla njihovom životopisu: Zabavljači.
Narativa o dosluhu s Rusijom nije bila samo ideološki prikladna, već je bila i sinematska. Tajni dosjei, tajni sastanci u Pragu, ruski agenti iz sjene — sve to je bilo prilično dramatično i fascinantno, usprkos, naravno, što je bilo u potpunosti lažno. Mediji si nisu mogli pomoći. Prigrabiti gledanost i izvršiti osvetu nad republikanskim predsjednikom? Nisu mogli propustiti takvu priliku. Baš kao što nisu mogli propustiti priliku poticanja i legitimiziranja nevjerojatnih glasina o konzervativnom kandidatu za Vrhovni sud koji sudjeluje u pijanim grupnim silovanjima. Kao što nisu mogli propustiti lažnu vijest o učenicima Covington Catholic škole ili lažnu vijest o Jussieju Smollettu ili lažnu vijest o lacrosse momčadi Sveučilišta Duke ili lažnu vijest o bratstvu na Sveučilištu Virginija. Ideologija i gledanost uvijek nadilaze istinu i razlučivanje. Bez ijedne iznimke.
Sami mediji ne izmišljaju priče. Oni to dopuštaju drugim ljudima — Clintonovoj kampanji, Demokratskom nacionalnom odboru, Michaelu Avenattiju, tko god — izmišlja. Oni jednostavno šire kakve god laži lažovi skuhaju. Kako god želite nazvati ovaj proces, zasigurno ga ne možete nazvati “vijestima”. Povremeno dobivamo prave vijesti od informativnih medija, ali to je sasvim uzgredno. Možemo im općenito vjerovati kad nam govore o uraganu na Floridi ili avionskoj nesreći u Etiopiji, ali kad je priča kompliciranija — kad postaje teško vidjeti činjenice kroz dim i kad ideologija i politika još više zamagljuju istinu — to je trenutak u kojem možemo očekivati da će nas informativni mediji iznevjeriti.
Događaji poput istrage o dosluhu ili optužbama protiv Kavanaugha ili debaklu oko Covingtona su ti u kojima je tvrdoglavo, odgovorno i objektivno novinarsko izvješćivanje doista potrebno. A opet, upravo se u tim trenucima oni transformiraju iz novinara u voditelje reality-showa i glasnogovornike Demokratske stranke. Oni su poput liječnika koji znaju propisati lijekove protiv bolova, ali uvijek pogrešno dijagnosticiraju ozbiljnije bolesti. Ne bismo uopće mogli nazvati takvog liječnika liječnikom, s obzirom na to da je liječenje jedina stvar koju on ne čini. Isto tako, novinari su vrlo pouzdani u svakom pogledu, osim kad je riječ o novinarstvu.
Trump je u pravu kad ih naziva lažnim vijestima. Ali to je možda čak pretjerano velikodušno. Prijevara je previše očigledna da bi se čak nazvala lažnom. I nisam siguran da se mediji u ovom trenutku pretjerano trude sakriti svoje prave boje. Trebali bismo smisliti drugo ime — bilo koje ime će odgovarati, tako dugo dok neće sadržavati riječ “vijesti”.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
