U jeku nedavnog ubilačkog islamističkog napada na kršćane na Šri Lanci, demokrati su na Twitteru izrazili svoje simpatije ljudima koji ne postoje.
“Napad na turiste i štovatelje Uskrsa na Šri Lanci je napad na čovječanstvo”, lupio je Barack Obama. “Štovatelji Uskrsa” je prazan skup, kategorija izmišljena u umovima demokrata koja ne uključuje stvarne ljude. Nitko ne obožava Uskrs. Mi slavimo Uskrs jer smo kršćani i to je dan kad je Isus pobijedio smrt. Takvo lupetanje je izostalo nakon nedavnog luđačkog napada na muslimane na Novom Zelandu. Tada su Obamine riječi dobre volje bile upućene naciji i “muslimanskoj zajednici”.
Ova licemjerna neiskrenost “štovatelja Uskrsa” vjerojatno se nalazila u memorandumu govornih točaka koji se vrtio u demokratskim krugovima, jer su je mnogi izbljuvali. Hillary Clinton tugovala je sa “štovateljima Uskrsa i putnicima”. Julian Castro je ponovio “štovatelji Uskrsa i turisti”. I tako dalje.
A kad već govorimo o neiskrenim demokratima, pogledajmo kako je New York Times pokrio priču. “Vjerske manjine diljem Azije pate usred naglog porasta sektaške politike”, glasio je njihov rubni stupac uz glavnu priču. Ovaj članak potom je brže-bolje objasnio da hindusi u Indiji “guraju mi-protiv-njih filozofiju koja je muslimane ostavila u strahu da će biti linčovani ako hodaju sami.” Plus, u Mianmaru, milicija je vodila kampanju protiv muslimanske etničke manjine. A neki umjereni muslimani nisu bili previše umjereni u Indoneziji i Bangladešu.
Ovo to postavlja pitanje: o čemu, dovraga, govore ti idioti?
Kršćanstvo je najviše progonjena religija na svijetu. Studija Centra za etiku i kulturu Sveučilišta Notre Dame, Instituta za vjerske slobode i Istraživačkog projekta vjerskih sloboda Sveučilišta Georgetown iz 2017. godine, pokazala je kako je 7.100 kršćana ubijeno specifično zbog svoje vjere u 2015. Godine 2009., prema sekularnom Međunarodnom društvu za ljudska prava, kršćani su bili žrtve 80% svih vjerskih diskriminacija diljem svijeta.
A islam je najnasilnija religija. Muslimani su uključeni u gotovo svaki veliki oružani sukob koji se događa danas i odgovorni su za ogroman postotak terorizma diljem svijeta.
Dakle, kad mržnjom ispunjeni luđak na Novom Zelandu ubije nevine muslimane tijekom njihovog bogoslužja, to je dostojno prezira, ali je neuobičajeno. No, kad muslimani pokolju kršćane na Šri Lanci to je i dostojno prezira i slijedi trend. Demokrati i tisak — ali ponavljam se — ponašaju se kao da je situacija obrnuta.
Kršćani su pod napadom. Često su muslimani ti koji ih napadaju. Što činiti s tom informacijom? To je dobro pitanje, ali postoje dvije stvari koje sigurno neće pomoći: prikrivanje i laži. Vlastitim očima možemo vidjeti točno što se događa. Kad lideri lažu ili se dodvoravaju, to nas čini samo ljućima. I istodobno ostavlja otvoreno polje za bigote i mrzitelje koji su sada slobodni koristiti istinu kako bi podržali svoja stajališta.
Izmicanje u stilu “sve religije su nasilne”, također neće koristiti. Ljudi svih vrsta mogu biti nasilni, ali neke filozofije podržavaju i umnožavaju to nasilje, a neke rade protiv njega. Fašizam je inherentno nasilan. Demokracija nije. Komunizam neizbježno rađa ugnjetavanje. Republikanizam ne.
Dakle, u svjetlu činjenica, postoje stvari koje trebamo znati. Je li islamsko nasilje inherentno islamskom vjerovanju ili je to kulturni rak u tijelu religije? Podupire li velika većina nenasilnih muslimana nasilje? Podržavaju li ciljeve islamskog supremacizma? I, naravno, što možemo učiniti kako bi zaustavili plimu?
Očito je da pribjegavanje sektaškom nasilju nije odgovor. Ali ovo je također očito: govorenje istine je početak. To je jedini način.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
