Uvijek sam mislio da je Joe Biden idiot, ali to vjerojatno nije istina. Svatko tko može zadržati svoje mjesto u Senatu tijekom takvih američkih prevrata poput rekonstrukcije, prohibicije, Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, vjerojatno posjeduje određenu politički pamet koja ja jednostavno ne vidim. Nepoštenje, ulagivanje i potpuna nepouzdanost, to da, ali ujak Joe vjerojatno nije glup koliko izgleda ili zvuči.
I dok je ovog tjedna napokon objavio svoju kandidaturu za predsjednika, on ubire beneficije od usporedbi sa svojim konkurentima. Mediji mogu napadati Donalda Trumpa koliko god žele. Demokratsko polje kandidata zlokobna je zbirka šarlatana i lakrdijaša koji žele teroristima omogućiti glasanje, eliminirati granice, neutralizirati Ustav i sav vaš novac staviti u ruke vlade.
Tu je Bernie Sanders, posljednji preživjeli član Navijačkog kluba Staljin. Pete Buttigieg, koji je zaključan u herojskoj bitki s Mikeom Penceom svoje vlastite mašte. I, naravno, Eric Swalwell, čije je obećanje da će kao svog kandidata za potpredsjednika odabrati osobu s vaginom toliko snishodljivo da me podsjetilo na pjesmu iz Annie Get Your Gun: Djevojka s kojom trčim morat će biti meka i ružičasta poput jaslica…
A tu je i gomila ljudi koji nisu bijeli muškarci, ali nitko od njih ne može se na anketama pohvaliti brojkama puno većima od nule.
U usporedbi s tim asortimanom ljevičarskih klaunova, Biden ima prednost u tome što je jednostavno politički vjetrokaz s ljubaznom osobnošću i dugim zapisom odvratnog ponašanja. Bio je serijski plagijator na pravnom fakultetu i u predizbornoj kampanji, opstruirao je nominaciju Roberta Borka na Vrhovni sud i tako klevetu dobrog čovjeka doveo do umjetničkog djela te napustio svoju podršku našim vojnicima u Ratu protiv terora kad je zauzimanje za njih postalo politički nezgodno. Također je besramno lagao crnim ljudima, kad kad je govorio da ih Republikanska stranka želi “vratiti natrag u lance” ili kad je, u objavi svoje kandidature, ponovio lažnu optužbu da je Donald Trump simpatizirao bijele nacionaliste u Charlottesvilleu. Također, i nije me briga što njegovi apologeti govore, način na koji dira djecu je ljigavi.
A opet, uz sve to u njegovom dosjeu, on još uvijek nije dovoljno prizeman i odvratan kako bi mogao u tome konkurirati trenutačnoj ekipi demokratskih kandidata. Navodno je prije nekoliko tjedana, u pripremi za objavu svoje kandidature, nazvao Anitu Hill i ispričao se zbog toga što je svojedobno inzistirao da je teret dokazivanja na njoj kad je optužila muškarca za lakši seksualni prekršaj u sklopu političke smicalice zadržavanja konzervativca van Vrhovnog suda. Hill je, naravnom, odbila njegovu ispriku. Kakav je to demokrat koju inzistira na pravičnom postupku kad je u pitanju mjesto na sudu? Biden je možda beznadno posrnuo iza potpune degradacije svoje stranke.
Joe vjerojatno predstavlja posljednji veliki ulazak u utrku za 2020., a demokrati su okupili široki spektar doista loših, destruktivnih ideja. Donald Trump je možda Donald Trump sa svime što to podrazumijeva. Ali osobno, on nije ni trunčice gori od svojih protivnika, a politički je gotovo sigurno bolji u vođenju zemlje nego bi to itko od njih ikada mogao biti. Samodopadni nikad-Trumpovci, naš korumpirani i histerični tisak i ništ-koristi Otpor u Kongresu sa svojom bezvrijednom agendom beskrajnih istraga — nitko od njih nije učinio ni približno za ovu naciju koliko je to učinio Trump.
Ne govorim to s ponosom. Trump nije moja najdraža osoba. Ali ovo je još uvijek binarni sustav, a u njemu on je još uvijek daleko najbolji izbor.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
