Posljednjih nekoliko tjedana zabilježene su pro-life pobjede bez presedana u više država. Ponajprije, Georgia je zabranila pobačaj nakon šest tjedana, a Alabama je od srijede navečer gotovo u potpunosti zabranila prakticiranje postupka. Ohio, Kentucky i Mississippi također su poduzeli značajne korake kako bi zaštitili nerođene. Ali zakon u Alabami je najznačajniji jer službeno prepoznaje nerođene kao ljudska bića. Temeljni cilj pro-life pokreta je uspostaviti i obraniti prava osobnosti ljudskih bića u maternici. Alabama je upravo to učinila. Za konzervativce, ovo bi trebao biti razlog za skakanje od radosti i organiziranje parada. No, umjesto toga, mnogi konzervativci ograđuju se, pa čak i protive, odluci Alabame da donese u cijelosti pro-life zakon.
Čuo sam da je zakon “ekstreman”, da bi mogao biti politički nerazuman, da će se obiti o glavu. Nakon 46 godina neumoljivog pokolja i 60 milijuna mrtvih tijela nagomilanih jedni na druge, neki konzervativci su još uvijek zabrinuti da bi izravno zabranjivanje sustavnog pogubljivanja nerođenih ljudi moglo biti preradikalno. Oni su zabrinuti da to “ide predaleko”. Oni govore da bi to moglo uznemiriti umjerene, možda neće dobro izgledati u anketama u ostalim dijelovima zemlje, možda će nas prikazati fanatičnima.
Taj stav nalazim ne samo pogrešnim, već i duboko frustrirajućim. Prije svega, Alabama ima pravo donijeti zakon kakav god želi. Zašto bi stanovnike Alabame bilo briga što birač u New Jerseyju ili Kaliforniji misli o njihovim zakonima. Ako Alabama ne uzima u obzir osjećaje umjerenih na obalnim područjima prilikom odlučivanja kako će upravljati sami sobom, to je zašto što je Alabama Alabama. To nije New Jersey ili Kalifornija i nema potrebe pretvarati se drugačije.
Drugo, postoje savršeno jasni i inteligentni načini objašnjavanja zašto zakon ne daje iznimke slučajevima silovanja. Ako želite primjer, kliknite ovdje. Umjesto zabrinutosti zbog nesporazuma i zabluda neuke mase, možda je bolja strategija ublažiti te nesporazume i zablude.
Osim toga, ako dopustimo da se ova rasprava usredotoči isključivo na silovanje, to znači da smo još jednom dopustili strani zagovornika pobačaja diktiranje uvjeta. Silovanje čini manje od jedan posto svih pobačaja. Nema razloga zašto bi jedan posto pobačaja zauzimao 100 posto rasprava oko pobačaja. Možemo se uključiti u rasprave o teškim slučajevima i objasniti naše poglede, ali potom moramo debatu usmjeriti natrag na onih 99 posto pobačaja koji nemaju nikakvih veza sa silovanjem. Naslov nije: “Pro-liferi vjeruju da pobačaj nije u redu u slučajevima silovanja”. Umjesto toga, naslov glasi: “Zagovornici pobačaja vjeruju da je sasvim prihvatljivo ubiti konsenzualno začeto dijete jer ono predstavlja smetnju”.
Treće, najvažnije, cijela naša poanta je ta da su nerođeni ljudi ljudi. Ako to nije vaš cilj — ako vjerujete da su nerođeni ljudi nešto drugo osim ljudi — onda niste pro-life. Sve što je Alabama napravila jest da je uzela pro-life stajalište i kodificirala ga u zakon. Oni su dali prava na osobnost nerođenima, što je, ponovno, upravo ono što smo tvrdili još od 1973. godine. Zakon je samo toliko “ekstreman” koliko je i pro-life stajalište, koje se samo po sebi čini ekstremnim u kulturi smrti. Trebali bismo pozdraviti oznaku “ekstremista” kad je bacaju na nas obožavatelji smrti. Što god oni jesu, ja to ekstremno ne želim biti. Želim biti što dalje od toga koliko god logično moguće.
Napokon smo napravili prave pomake. Više se ne zadržavamo samo oko periferije problema, prepirući se oko sitnica. Mi se krećemo prema, doslovno, srži problema. Idemo izravno na industriju pobačaja. Ovo je trenutak na kojem smo radili posljednjih 46 godina. Sada je ovdje. Ako nemate želudac za to, odmaknite se. Nas ostale čeka bitka u kojoj se trebamo boriti. I borimo se u njoj bez obzira na to koliko ona naše osjećaje čini nelagodnima.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
