Politički šokovi se nastavljaju.
Politički uspon Donalda Trumpa do ureda predsjednika Sjedinjenih Američkih Država uzdrmao je cijeli Zapadni svijet, baš kao i britanska odluka o napuštanju Europske unije u srpnju 2016. godine. A iznenađujuću pobjedu Nacionalno-liberalne koalicije na prošlotjednim australskim saveznim izborima, premijer te zemlje Scott Morrison s pravom je označio “čudom“.
Za opozicijsku Australsku laburističku stranku, to su bili izbori koje je “nemoguće izgubiti”. Konstantno su vodili u anketama i očekivalo se da će okončati svojih šest godina provedenih u opoziciji.
Između tih seizmičkih političkih događaja mogu se uočiti upadljive sličnosti.
Sva tri događaja, koja su u potpunosti iznenadila sofisticirane metropolitanske stručnjake iz sfera politike, medija i istraživanja, u svojoj srži imaju nešto što nazivam “patrioti plavih ovratnika”.
U zapadnim liberalnim demokracijama poput Velike Britanije, SAD-a i Australije, patrioti plavih ovratnika tradicionalno su obećavali svoju potporu uhodanim strankama ljevice. To su patriotski ljudi koji gaje duboku ljubav prema naciji i obitelji, kao i snažan osjećaj zajedništva. I oni su tradicionalni ljudi iz radničke klase koji žive u industrijskim i ruralnim regijama, koje nisu najbolje prošle pred naletom snažnih tržišnih sila globalizacije. Društveno konzervativni, oni nisu povezani s općenito opuštenim stavovima metropolitanskih političkih klasa prema imigraciji te njihovim proslavama “multikulturalizma”.
Odgovor metropolitanskih “progresivaca” na ove šokantne rezultate mnogo govori te naglašava širu krizu socijalne demokracije. Pobune u Britaniji, Americi i Australiji trebale su potaknuti zrele pozive na razdoblje ozbiljne introspekcije. Umjesto toga, patrioti plavih ovratnika koji su glasali za Brexit, Trumpa i Morrisona grubo su označeni kao “rasisti”, “tupani”, “ksenofobi” i “bigoti” — prikazani kao frustrirani glupani koji su postupali vođeni samo svojim iracionalnim šovinističkim impulsima.
Uoči predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama 2016. godine, kandidatkinja Demokratske stranke Hillary Clinton — utjelovljenje sofisticirane metropolitanske osobe establišmenta — proglasila je pristaše The Donalda “košarom bijednika“. U činu čiste arogancije i samodopadnosti, Clinton je bila prvi demokratski kandidat za predsjednika koji nije posjetio državu Wisconsin od 1972. godine — i postala prva koja je izgubila države Srednjeg zapada od republikanskog kandidata još tamo od premoćne pobjede Ronalda Reagana nad Walterom Mondaleom 1984. godine. Sa svojom “Amerika na prvom mjestu” porukom trgovinskog protekcionizma i otvaranja radnih mjesta, Trump je na spektakularan način probio navodno neprobojni “Vatrozid Srednjeg zapada” Demokratske stranke — odnijevši pritom pobjede u državama Pennsylvania, Michigan, Iowa i Ohio (uz Wisconsin).
Politički plan Australske laburističke stranke pod vodstvom Billa Shortena u konačnici je definiran njezinim “radikalizmom klimatske hitnosti”. Liberalna nacionalna stranka (LNP) iz Queenslanda (gdje se koalicijski partneri konsolidiraju u jednu stranku), kapitalizirala je na zbunjenom stavu laburista o predloženom rudarskom projektu Adani u Queenslandu. Pridodavši općem osjećaju da laburisti nisu dali prioritet interesima svoje baze, radničke klase, stranka je pretrpjela katastrofalne rezultate u “Sunčanoj državi”. To je uključilo ogroman odmak od laburista u industrijskom i poljoprivrednom središtu Rockhampton i gubitak tisuća glasova u Mackayju u istočnom obalnom dijelu države. Popularan pod nazivom “glavni grad šećera” Australije, Mackay je bio dugogodišnje uporište laburista.
Također je važno napomenuti da je nacionalističko-populistička stranka Jedna nacija, koju je utemeljila i koju vodi Pauline Hanson, dobila 17 posto glasova u Rockhamptonovoj izbornoj jedinici Capricornia, kao i 13 posto glasova u Mackayevoj izbornoj jedinici Dawson – s tradicionalnim laburističkim biračima koji su u velikom broju svoje glasove prebacili Jednoj naciji.
Onda je tu i Britanska laburistička stranka. Nakon što je na općim izborima 2017. godine ponovno vratila glasove radničke klase od UKIP-a, ona ponovno riskira poniženje u svojim biračkim središtima u nadolazećim izborima za Europski parlament. Njihovo sramotno pristupanje Brexitu, odražava temeljito zanemarivanje mnogih vlastitih tradicionalnih glasača radničke klase, koji su se izjasnili za izlazak iz EU, diljem sjeverne Engleske i pokrajine Midlands.
Politički establišment prezire patriote plavih ovratnika, a mnogi unutar njihovih prirodnih stranaka gledaju na njih kao na neugodnost. Stoga im ne preostaje drugo nego usvojiti “fleksibilniji” pristup izborima. Plemenske lojalnosti koje su tradicionalni glasači radničke klase u više navrata obećali uhodanim strankama ljevice, raskidaju se. Njihova tolerancija je razumljivo pri kraju i to ne samo zbog toga što ih ignoriraju, već također zbog ismijavanja “predstavnika” stranaka koje su tradicionalno podržavali.
Britanska laburistička stranka nikada ne može osvojiti funkcionalnu parlamentarnu većinu bez potpore svojih industrijskih središta u sjevernoj Engleskoj i Midlandsu. Demokrati ne mogu povratiti kontrolu nad Bijelom kućom bez industrijskog Srednjeg zapada. I kako bi prekinuli svoj boravak u opoziciji, laburisti se moraju ponovno povezati s regionalnom Australijom i ponovno obnoviti potporu radničke klase u svojim bivšim glasačkim središtima Queenslanda.
Bilo da je riječ o UK, US, ili Oz, slika je jasna: bez jake potpore među patriotima plavih ovratnika, stranke ljevice će se mučiti na biračkim mjestima — što predstavlja neugodnu istinu kozmopolitskim elitama Islingtoina, Manhattana i Canberre.
Kritiziranje nejednakosti koje stvara tržišni kapitalizam i obećavanje pravednijeg ekonomskog modela neće biti čarobni metak kada je u pitanju obnavljanje snažnih veza između patriota plavih ovratnika i stranaka ljevice. Njihova društveno konzervativna priroda — patriotska, obiteljski orijentirana, sa snažnim duhom zajednice — mora biti više cijenjena, a pogotovo ne podvrgnuta razini zlostavljanja i ismijavanja kojoj je bila izložena u novije vrijeme.
Postmaterijalistička razmaženost i nezdrava opsesija politikom identiteta skupo košta političku ljevicu diljem Zapada. Patriotima plavih ovratnika, koji su generacijama demonstrirali zapanjujuću stranačku odanost, je napokon prekipjelo.
Dr. Rakib Eshan je kolumnist spiked-a i suradnik Henry Jackson Society.
