U slučaju da ste se probudili iz četverodnevne kome, tijekom vikenda vijestima je dominirala prepirka koja se odvijala unutar Demokratske stranke između bivše državne tajnice Hillary Clinton i demokratske predsjedničke kandidatkinje Tulsi Gabbard. Gabbard, otvorena neintervencionistica koja, poput predsjednika Trumpa, nije privržena ideji beskrajnih, besmislenih, nepobjedivih ratova preko oceana kad postoji toliko toga za riješiti na vlastitim obalama, predvidljivo se našla metom Clintonove kad ju je ova na podcastu u petak okarakterizirala kao “rusku miljenicu”.
Kongresnica s Havaja žestoko je uzvratila, nazivajući Clinton “kraljicom ratnih huškača ” koja nedvosmisleno na rukama ima krv onih koji su ubijeni u Iraku, “ratu koji je slavila”.
Bila je to, bez konkurencije, najbolja priča vikenda koja je držala komentatore zauzetima komentiranjem razmjene, pa čak i spekuliranjem zašto se Clinton od svih kandidata obrušila na Gabbard — osobu koja, unatoč tome što je najfotogeničnija od ostatka hrpe, nije u anketama uspjela probiti dva posto — u onome što je trebalo predstavljati manje-više svakodnevno gostovanje na podcastu. Neki su pretpostavili da je izrazito tašta bivša prva dama jednostavno željela ostati u središtu pozornosti i, s obzirom na njihove razlike u vanjskopolitičkim stavovima, Gabbard je predstavljala laku metu. Drugi su nagađali da se Clinton možda priprema i ispituje teren za svoju vlastitu kandidaturu. Gabbard je rekla Tuckeru Carlsonu da “točno zna” zašto, budući da je “ustala i snažno govori protiv naslijeđa Hillary Clinton, ratnohuškačkog naslijeđa vođenja ovih ratova za promjenu režima.”
Naravno, u određenoj mjeri, moglo bi se raditi o bilo čemu gore navedenom. No, ono što se čini da nije gotovo nimalo pokriveno u čitavom ovom vatrometu jest, začudo, duboka analiza Clintonove izjave u cijelosti. A to je zapravo iznenađujuće, budući da vjerujem kako ona otkriva mnogo o razmišljanju establišmenta Demokratske stranke u ovoj točki kampanje. Razmotrite: Rusi, prema Hillary, “pripremaju” Gabbard “za kandidata treće stranke”. U istoj razmjeni, Clinton je nazvala predsjedničku kandidatkinju Zelene stranke na izborima 2016. godine, Jill Stein, “ruskom imovinom”.
Evo relevantnog citata: “Mislim da su okrenuli pogled na nekoga tko je trenutačno u demokratskoj utrci i pripremaju je za kandidata treće stranke. Ona je miljenica Rusa. To je pod pretpostavkom da će Jill Stein odustati, što možda i neće jer je ona također ruska imovina. Oni znaju da ne mogu pobijediti bez kandidata treće stranke, tako da ne znam tko će to biti, ali mogu vam garantirati da ćete imati snažan izazov treće stranke u ključnim državama koje im najviše trebaju.”
Tulsi je zauzela sve naslove, ali zašto je Hillary također spomenula Jill Stein, pogotovo ako znamo da kandidatkinja Zelene stranke još uvijek službeno ne sudjeluje u utrci za predsjednika? Poput svih ostalih uključenih u ovaj urnebes, Stein je ponudila svoju vlastitu teoriju, daleko najtočniju do sad:
“Tulsi je rekla da je posvećena svojoj utrci kao demokratska kandidatkinja i takva je bila čitav svoj život. Stoga je ona prilično vjerodostojna. Ja se ne natječem za ured. Na neki način Hillary Clinton nije provela svoje istraživanje na Googleu jer bi znala da se ne natječem”, rekla je Stein u intervjuu za CNN. “Mislim da to govori kako Hillary vjerojatno sama sebi pokušava objasniti, znate, zašto njezina kampanja nije bila uspješna.”
Sad već napredujemo nekamo. Godine 2016., Stein je osvojila dovoljno glasova u ključnim državama Wisconsinu i Michiganu kako bi zadržala te države plavima, da ih je nekako čarobno mogla podariti Hillary. Drugim riječima, prilično je korektno izjaviti da je kandidatkinja treće stranke, Jill Stein, vrlo vjerojatno koštala Hillary Clinton izbora 2016. godine.
A jedini način na koji se TO može objasniti, barem u uvrnutom umu Hillary, su oni vražji RUSI!
Naravno, zaboravite da su kandidati treće stranke također skupo koštali republikance. Zaboravite na činjenicu da sama Hillary Clinton nikad ne bi postala Prvom damom te naposljetku nacionalnom političkom ličnosti, da 1992. godine nije bilo kandidature Rossa Perota i njegove Reformske stranke. Zaboravite da je, 2016. godine, libertarijanski kandidat Garry Johnson osvojio gotovo tri puta više glasova od Stein, većina kojih bi vjerojatno otišla Trumpu. Ipak, kad se osoba ne osjeća odgovornom za vlastite greške u kampanji te sve veću nebitnost, uvijek je dobro okriviti i prozvati Ruse … i Jill Stein … i … Tulsi Gabbard?
Zašto Gabbard, pogotovo uzimajući u obzir da kongresnica s Havaja nikada nije iznijela nikakvu namjeru pokretanja kandidature u trećoj stranci? Jesu li to samo razlike u vanjskoj politici ili ona jednostavno koristi Gabbard — kandidatkinju s kojom dijeli najmanje toga zajedničkog u politici — kako bi pokušala inokulirati Demokratsku stranku protiv potencijalne kandidature treće stranke? Ako je to slučaj, onda je to zapravo prilično brilijantan potez. Dovodeći u priču Stein, preliminarno nazivajući nju i Gabbard — te insinuiranjem svakoga tko se odluči na odmetništvo — “ruskom imovinom”, Clinton vjerojatno čini manje vjerojatnim mogućnost da će itko pokrenuti kandidaturu Treće stranke i potencijalno koštati demokrate u ključnim državama.
Takvi pokušaji, naravno, uvijek imaju šansu obiti se o glavu. Nacionalni profil Gabbard već je najmanje dvostruko veći nego što je bio prije ovog vikenda. Nastavite dalje ovako i mogla bi postati dovoljno luda da ode u treću stranku samo kako bi prkosila demokratskom establišmentu koji je davno izgubio njezin neintervencionistički stil.
Ako ste pristaša Trumpa, ne bi li to bilo čudesno? I ne bi li bilo jednako sjajno ne razvodniti naše vlastite glasove kihotovskim, samohvalisavim kandidaturama anti-trumpovskih signalizatora vrline? Koliko god luda Trumpova era bila, ne bi li bilo zabavno zavaliti se i gledati kako se demokrati sve više osipaju dok mi podržavamo našeg lika — bez obzira na sve njegove nedostatke — na putu prema laganoj pobjedi?
A TO bi, dame i gospodo, bio najveći strah Hillary Clinton.
