Prije deset godina na ovaj mjesec, hakirano je globalno zatopljenje. Više od tisuću e-mailova ukradeno je sa servera Jedinice za istraživanje klime Sveučilišta East Anglia i pohranjeno na ruskim serverima kako bi čitav svijet mogao prekapati po njima. Ovo hakiranje ne samo da je trajno promijenilo klimatsku raspravu, već je također doveo do tek-treba-utvrditi pitanja slobode govora koje bi vrlo lako moglo završiti na Vrhovnom sudu.
Brže-bolje nazvana “Climategate”, ova kontroverza oko e-mailova započela je studijom iz 1998. godine objavljenom u časopisu Nature koja je navodno rekreirala prosječnu globalnu temperaturu u posljednjih 1.000 godina iz godova (prstenova) stabala s nekolicine mjesta širom svijeta. Grafikon tih temperatura pokazao je blagi trend pada sve do 20. stoljeća, da bi nakon toga naglo porastao. Grafikon je postao popularan pod nazivom “hokejska palica“. UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) naknadno je tu hokejsku palicu učinio ikonom globalnog zatopljenja uvrstivši je u svoje izvješće o klimi 2001. godine.
No, pojavila su se i pitanja. Osim dvojbene pretpostavke da se 1.000 godina prosječnih temperatura na 510 milijuna četvornih kilometara zemljine površine može razaznati iz nekolicine stabala, hokejska palica je izbrisala dobro poznato Malo ledeno doba iz postojanja i sumnjivo izbacila neke nepovoljne podatke dobivene iz godova stabala.
Zahtjevi za korištenim podacima i modelima koje su skeptici tražili od autora studije odbijeni su. Zahtjev predan Sveučilištu East Anglia prema Zakonu o slobodnog pristupu informacijama (FOIA) se odugovlačio. Očigledno nezadovoljan opstrukcijama prema zahtjevu FOIA-e, još uvijek nepoznati haker odlučio se na ono što je vjerojatno bio prvi slučaj velike krađe e-mailova u političke svrhe.
Za klimatske skeptike to je bilo poput božićnog jutra.
Sadržaj e-mailova bio je eksplozivan. Dolazeći usred burne kongresne rasprave oko Waxman-Markey Zakona o čistoj energiji i sigurnosti te samo nekoliko dana uoči UN-ove klimatske konferencije u Kopenhagenu u prosincu 2009. godine, ukradeni e-mailovi izbili su u prvi plan i zaustavili raspravu o klimi.
E-mailovi su otkrili da su tvorci hokejske palice, zapravo, svjesno izbrisali podatke iz godova stabala koji su pokazivali pad temperatura, što je čuveno citirano kao: “Mikeov trik s prirodom… sakrio pad.” Jedan istaknuti klimatski znanstvenik žalio se da nitko zapravo ne razumije energetski sustav Zemlje. Međutim, najosuđujući e-mailovi su bili oni koji su pokazivali da klimatski znanstvenici vrlo aktivno vrše pritisak na urednike časopisa da ne objavljuju studije i kritike skeptika te brišu e-mailova kako bi prikrili svoje tragove.
Nakon oporavka od početnog šoka, klimatski establišment regrupirao se i pokušao preokrenuti Climategate u beznačajnu sitnicu. Brojne organizacije provodile su “istrage” osuđujući krađu e-mailova i oslobađajući klimatske znanstvenike od bilo kakvih nepravilnosti.
Međutim, problem je u tome što niti jedna organizacija nije provela istragu u vezi sadržaja tih e-mailova. Samo jedna istraga je obavila razgovor s jednim jedinim klimatskim skeptikom, dr. Richardom Lidzenom s MIT-a, da bi potom ignorirala njegovo svjedočenje.
Iako su sve institucionalne istrage bile u svrhu zataškavanja, klimatski pokret je trajno oštećen. Ostatak zainteresiranog svijeta mogao je pročitati iskreno napisane e-mailove koji su potvrdili mnoge kritike iznesene od strane klimatskih skeptika.
No, Climategate je još uvijek važan i danas.
U listopadu 2012. godine, vodeći autor studije hokejske palice iz 1998. godine, Michael E. Mann, tužio je National Review i Competitive Enterprise Institute za klevetu na Vrhovnom sudu District of Columbia. Pisci skupina opisali su Mannov rad na hokejskoj palici kao “prevarantski” i usporedili njegovo “zlostavljanje” podataka sa zlostavljačem djece sa Sveučilišta Penn State Jerryjem Sanduskyjem. Nije sporno da je to bio oštar jezik, ali s obzirom na prirodu često burne klimatske rasprave, je li bio klevetnički?
Šokantno, slučaj još uvijek nije završen. Dobra vijest je ta što su informativne agencije poput Washington Posta i Associated Pressa, iako uglavnom sklone podržavanju klimatskog alarmizma u svojim izvješćima, u slučaju dr. Michael Mann protiv Slobode govora, oni i još 15 drugih informativnih medija stali na stranu slobode govora.
U kratkom izlaganju u korist optuženih, informativni mediji su naveli: “Osporene izjave napravljene su u okruženju te koristile jezik koji ostavlja dojam mišljenja. S obzirom na navedeno, osporene izjave — da je Mann manipulirao podacima kako bi ostvario politički cilj i da su vladina tijela na neprimjereni način podržala njegova stajališta — su, kao što su to i brojni drugi sudovi prepoznali, zaštićena mišljenja o znanstvenom istraživanju kao i javnoj politici koja se temelji na njemu.”
Puno toga se nalazi na kocki za sve uključene strane. Ako ovaj maratonski sudski postupak ikad izađe iz sudskog sustava Washington D.C.-a, američki Vrhovni sud će vjerojatno imati posljednju riječ.
