Časopis TIME proglasio je svoju Osobu godine, tinejdžerku koja je preskočila školu kako bi putovala svijetom govoreći ljudima da su užasni i da je planet osuđen na propast. To je život. Možda će njezine maltuzijanske vizije biti ispunjene budućim iskustvima. Ali to je malo vjerojatno.
Zapravo, njezina pozicija je u suprotnosti s onim što znamo: da odgovorniji pristup klimi zahtijeva djelovanje Kine i Indije, a ne Zapada. Ali to osuđujuće događaje čini manje udobnima, pošto bi bila potrebna vožnja katamaranom preko Tihog oceana umjesto Atlantika. Ona se drži manje rizičnih izazova, poput govorenja skupinama ljudi koji se u potpunosti slažu s njom.
Brošura Henryja Lucea za časopis TIME uključivala je ovaj “popis predrasuda”:
– Vjerovanje da je zemlja okrugla i divljenje državničkom pogledu na cijeli svijet.
– Opće nepovjerenje sadašnjoj tendenciji sve većeg uplitanja vlade.
– Predrasude protiv rastućih troškova vlade.
– Vjera u stvari koje novac ne može kupiti.
– Poštovanje prema starom, osobito u manire.
– Zanimanje za novo, osobito u ideje.
U skladu s tom misijom, Osoba godine koju bismo trebali slaviti je prosvjednik u Hong Kongu.
Prkoseći najmoćnijem autoritarnom režimu modernog svijeta, prosvjednik u Hong Kongu hrabro je i požrtvovano stao protiv autoriteta Crvene Kine.
Oni se nisu poklonili pred brutalnosti policije, koja ih je ubijala, silovala i zlostavljala. Oni nisu bježali ispred suzavca i vodenih topova. Oni su odbili odustati. I zbog svega toga, čula se njihova poruka.
To je prosvjed koji nadilazi dobne i klasne granice. Iako su prosvjednici mlađi, njih podržava generacija njihovih roditelja, koja osjeća krivnju jer se nisu ranije izjasnili. Njihova matra je: Budi voda.
Hong Kong je uživao slobode koje nikad nisu bile prisutne u kontinentalnoj Kini. Oni gledaju kako te slobode nestaju. I umjesto da se priklone toj neumoljivoj izdaji, oni su ustali i oni se bore.
Na postoji veća borba. I zbog toga je prosvjednik u Hong Kongu Osoba godine.