Mnogo zaprepaštenja i bijesa ispoljeno je prošli tjedan nakon što je predsjednik Trump obustavio financiranje Svjetske zdravstvene organizacije. Ostavimo li bijes po strani, WHO jasno zaslužuje izgubiti financiranje samo na temelju posljednja dva mjeseca. To je zdravstvena organizacija čiji je gotovo svaki korak u njezinom odgovoru na globalnu pandemiju bio pogrešan. WHO je od samih početaka pokrivao Kinu i umanjivao prijetnju koji predstavlja COVID-19, da bi zatim preokrenuo mišljenje pozivajući na drakonske mjere zatvaranja, inzistirajući da bi njihovo ublažavanje moglo uzrokovati “ponovno paljenje” virusa i naposljetku naizgled ponovno preokrenuo svoje mišljenje stavljajući u prvi plan Švedsku kao “model” za borbu protiv epidemije. Nisam siguran da je ovakva izvedba vrijedna 400 milijuna dolara u sredstvima koja izdvajamo toj organizaciji.
No, slučaj protiv WHO-a nadilazi njegov teturajući odgovor na koronavirus. Već mnogo godina, WHO je vodeći zagovornik seksualizacije i obučavanja djece s radikalnim tečajevima “seksualne edukacije”. Federalist iznosi nekoliko detalja:
Na službenoj web stranici WHO-a, Međunarodna federacija planiranog roditeljstva (IPPF) navedena je kao jedan od njegovih glavnih partnera. Planirano roditeljstvo je jedan od najvećih pružatelja pobačaja na svijetu. Uz to, imena i logotipi najviših UN-ovih agencija, uključujući WHO, nalaze se na naslovnici UNESCO-vih “Međunarodnih tehničkih smjernica o seksualnom obrazovanju” objavljenih u siječnju 2018. godine. Ovaj dokument — objavljen na web stranici WHO-a — ispunjen je referencama na dječju seksualnost, uključujući ove izjave:
- “[Mladi] ljudi žele i trebaju informacije o seksualnosti i seksualnom zdravlju što je moguće ranije i sveobuhvatnije.”
- Djeca bi trebala imati “posredništvo u njihovim vlastitim seksualnim praksama i vezama.”
- Sveobuhvatna seksualna edukacija može “pomoći djeci … oblikovati poštene i zdrave odnose sa … seksualnim partnerima.”
Postaje još mnogo gore. Prema izvješću Summit News, “Standardi za seksualno obrazovanje u Europi: Razvojni okvir za donositelje politika, obrazovne i zdravstvene vlasti i stručnjake” Svjetske zdravstvene organizacije pružaju razvojni okvir za seksualno obrazovanje, a smjernice za čak one najmlađe dobne skupine su prilično šokantne. Ovaj dokument promiče “holistički pristup” koji potiče djecu da postanu “osnažena kako bi živjela svoju seksualnost i svoja partnerstva na ispunjavajući i odgovoran način.” Pravi užas ovog pristupa postaje jasan kad shvatite da oni na ovaj način žele “osnažiti” djecu do četiri godine starosti.
Obrazovna matrica unutar dokumenta pruža specifične smjernice za različite dobne skupine. Djeci od 0-4 godine , govore nam, trebalo bi “pružiti informacije” o “otkrivanju vlastitog tijela i vlastitih genitalija” i “uživanju i zadovoljstvu pri dodirivanju vlastitog tijela, masturbaciji u ranom djetinjstvu.” Ona bi također trebala biti informirana o svom “pravu na istraživanje rodnih identiteta”. Djeca između 4-6 godine trebala bi navodno biti upoznata i sa čudesima masturbacije i istraživanjem genitalija, a dodatno boranje nam donosi uvod u homoseksualne odnose.
Smjernice postaju slikovitije kako se premještate prema starijim dobnim skupinama. Za djecu u dobi između 16 i 18 godine, govore nam: “Seksualna karijera mladih ljudi obično se odvija na sljedeći način: ljubljenje, dodirivanje i milovanje s odjećom, golo maženje, seksualni odnos (heteroseksualci) i, konačno, oralni seks i ponekad analni seks.” Fraza “seksualna karijera mladih ljudi”, s obzirom da dolazi od gigantske birokratske organizacije, trebala bi vas ozbiljno prestraviti. S druge strane, sve ovo — doista, sama ideja o vladinim školama koje podučavaju seksualno obrazovanje — bi vas trebalo prestraviti.
Neizbježno je da će vladina seksualna edukacija skrenuti oštro ulijevo u ovakvu vrstu grotesknosti. To je zato što je svaka izjava o seksu umotana u moralna i filozofska uvjerenja osobe koja je iznosi. Jedna je stvar podučavati ljudsku anatomiju ili biološke činjenice ljudske reprodukcije, ali kad jednom skrenete u lekcije o relativnim prednostima i prikladnim i neprikladnim kontekstima za određene seksualne činove i ponašanja, vi ulazite u područje koje će uvijek biti više ideološko nego znanstveno. Mišljenje degenerika u WHO je da bi četverogodišnjaci trebali masturbirati. Djeca u školi ne trebaju slušati nečije mišljenje o seksu — osobito ne takvo mišljenje. Ali to je ono na što se seksualno obrazovanje uvijek svodi: mišljenja. A ako kurikulum razvijaju i podučavaju hedonistički perverznjaci, djeca će učiti hedonistička i perverzna mišljenja. Nema načina da se to zaobiđe.
Najbolji način zaustavljanja ovih skandalozno neprimjerenih i nedvosmisleno pedofilskih tečajeva seksualnog obrazovanja jest zaustavljanje svih tečajeva seksualnog obrazovanja. Dozvolite djeci da uče o znanosti seksa na satovima znanosti. Sve ostalo bi trebalo ostaviti roditeljima. I ne, ovo nije nekakvo prikriveno zagovaranje “apstinencijskog obrazovanja”. Ja ne želim da vladini zaposlenici uče moju djecu kako ne imati seks više nego što želim da je uče kako ga imati. Slučaj u korist apstinencije do braka je uglavnom moralan i ne mislim da je učionica pravo mjesto za takvu vrstu poduke, niti vjerujem prosječnom školskom učitelju da učinkovito iznese moralni slučaj protiv predbračnog seksa. Sve ovo, ponovno, moraju rješiti roditelji. Sve što učitelj treba učiniti je držati se bioloških osnova, premda, iskreno, nisam siguran da im čak možemo vjerovati da će to uspješno odraditi.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
