Još od dana nakon predsjedničkih izbora 2020. godine govorim da sam agnostik u pogledu toga jesu li izbori odlučeni iskreno ili neiskreno.
Glavni razlozi mog agnosticizma su oni uobičajeni:
Anomalije:
U 132 godine, niti jedan predsjednik nije dobio više glasova u svom pohodu na reizbor i izgubio. A opet, Donald Trump je 2020. godine dobio 10 milijuna glasova više nego 2016. godine — i izgubio.
Trump je pobijedio u 18 od 19 okruga koje i demokrati i republikanci smatraju “pokazateljima” i koji su gotovo uvijek u skladu s ishodom predsjedničkih izbora. A opet, izgubio.
Pobijedio je u četiri takve države — na Floridi, u Ohiju, Iowi i Sjevernoj Karolini. A opet, izgubio.
Republikanci su zadržali sva mjesta u Zastupničkom domu koja su branili i osvojili 13 novih mjesta. A opet, Trump je izgubio.
I dodajte sljedeće anomalijama:
U nekim su državama uloženi neviđeni napori kako bi se izmijenili izborni zakoni.
Uglavnom demokratske države poslale su desetke milijuna glasačkih listića ili zahtjeva za glasanje u odsutnosti ljudima koji ih nikad nisu zatražili.
Glasanje je u nekim državama započelo šest tjedana prije dana izbora.
Ljudi su podnijeli izjave pod prisegom uz veliku osobnu žrtvu i uz moguće optužbe za krivokletstvo da su svjedočili neovlaštenom petljanju s glasačkim listićima.
No, sve bi ove stvari imale malo značaja da su se demokrati uključeni u prebrojavanje glasačkih listića osjećali moralno primoranima pošteno brojati glasove.
Dakle, postoji jedno pitanje koje nitko dosad nije postavio i koje nadilazi sva ostala razmatranja: Bi li moralna razmatranja spriječila demokrate od varanja kako bi porazili Trumpa? Ili, da postavim pitanje na malo drugačiji način: Bi li demokrati smatrali varanje u korist Joea Bidena moralno obveznim?
Odgovor na prvo pitanje je negativan: Moralna razmatranja ne bi spriječila pristojne demokrate od varanja kako bi spriječili Trumpov reizbor. Odgovor na drugo pitanje je da: Pristojni demokrati bi smatrali varanje u korist Joea Bidena moralno obveznim.
Četiri godine su nam mediji i njihova stranka, demokrati, svakodnevno govorili da je Trump fašist, diktator, rasist i bijeli supremacist; da je agent ruske vlade — mandžurijski kandidat iz stvarnog života. Lažljivi mediji (ispravan Trumpov opis mainstream medija) su nam također u više navrata rekli da je u Charlottesvilleu, državi Virginiji, Trump rekao da postoje “vrlo dobri” nacisti (vidi PragerU video, “Laž o Charlottesvilleu”). Da, mediji su nam ozbiljnih lica rekli da je čovjek sa židovskom kćeri, židovskim zetom i židovskim unucima rekao da postoje dobri nacisti. Biden je rekao da se odlučio kandidirati za predsjednika zbog te laži.
Dakle, ovdje se postavlja pitanje: Iz kojeg razloga netko tko iskreno vjeruje da je Trump bijeli-supremacististički, fašistički diktator ne bi varao ako bi mogao spriječiti da takva osoba postane ili ostane predsjednikom Sjedinjenih Država?
Dopustite da izoštrim ovo pitanje: Nije li netko tko bi mogao spriječiti bijelo-supremacističkog diktatora i branitelja nacista moralno obvezan varati ako bi mogao spriječiti takvu osobu da postane predsjednik?
Ja bih to sigurno učinio. Da imam mogućnost varati kako bih spriječio fašista da postane predsjednik, zašto ne bih varao? Razmišljam o onom najrelevantnijem primjeru: nacisti na izborima 1932. godine, posljednjim slobodnim izborima u Njemačkoj do nakon Drugog svjetskog rata. Iako Nacistička stranka nije dobila većinu glasova, nacisti su držali najviše mjesta u Reichstagu, a šef stranke Adolf Hitler imenovan je njemačkim kancelarom. Da sam imao mogućnost spriječiti naciste od dolaska na vlast varanjem pri brojanju glasova, ne bih li bio moralno obvezan to učiniti — i samim time to učinio? Odgovor je očit.
Ponavljam, nikad nisam rekao da Biden nije pobijedio na izborima. A čak i ako je došlo do značajne prevare, to ne znači da bi rezultati izbora bili drugačiji.
Ali za uvjerenja postoje posljedice. Osim ako su demokrati znali da četiri godine lažu kad su Trumpa nazivali fašistom, rasistom, nacistom, diktatorom, itd., nisu li bili dužni varati u Bidenovu korist? Dakle, kad imate posredne dokaze (ne dokaz) u kombinaciji s prilikom, željom, motivom i, onim najvažnijim, bez moralnog argumenta protiv varanja i snažnim moralnim argumentom za varanje, nije “laž” i nije luđačka teorija zavjere preispitivati integritet američkih predsjedničkih izbora 2020. godine.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
