To je prilično jednostavan izbor s dvije opcije za demokrate: hoće li favorizirati Amerikance ili ilegalne strance? Svaki put kad se nađu pred tim izborom, demokrati odabiru ilegalne strance. Dakle, zašto bi se itko iznenadio da to ponovno čine sad kad je u pitanju COVID?
Prilično mi smeta kad pisci naveliko citiraju sami sebe, ali ja u ovom slučaju to moram učiniti. Moram također reći “rekao sam vam”, još jednu stvar koju ne obožavam previše. Ali oboje je nužno u ovom slučaju jer sam već pisao o tome i, iskreno, govorio sam to ljudima.
U prosincu sam napisao članak pod nazivom “Demokrati moraju odabrati između okončanja pandemije i otvorenih granica“. U njemu sam pisao o tome kako ljevica mora odabrati “između sigurnog otvaranja zemlje i njihove želje za otvorenim granicama”, ističući da, bez obzira na to koliko oni to željeli, “ne mogu imati oboje”.
Oni upravo to i pokušavaju, a Amerikanci će zbog toga patiti.
Kao što sam tada napisao: “Znamo da cjepivo djeluje, ali ne znamo koliko će dugo djelovati. Ako je osobu potrebno cijepiti jedanput ili dva puta godišnje sve dok se virus ne iskorijeni, to znači da ne možemo poželjeti dobrodošlicu nikome iz zemlje koja nema funkcionalnu vladu sposobnu za cijepljenje svoje populacije”. Tri mjeseca kasnije, Bidenova administracija čini upravo to.
Granice su otvorene za ilegalce. Svatko tko je dovoljno lud da priđe službenom prijelazu neće biti dobrodošao, ali odšećite do jednog od ogromnih otvorenih područja i vi ste unutra.
Pokušajte ovamo doletjeti iz većine svjetskih zemalja i vjerojatno vam to neće biti dopušteno. Postoje veliki izgledi da je vaša zemlja još uvijek na popisu onih suspendiranih. Ali odletite do Meksika i prošećite preko granice i vas će dočekati raširenih ruku, naročito ako sa sobom imate dijete. Jedini ljudi kojima je dozvoljen ulazak u zemlju po volji su bogati liberali, celebrityji i ilegalni stranci.
Bidenova administracija ne samo da je u zemlju pustila više od 100 ilegalaca koji su testirani pozitivni na COVID, već ostale ne stavlja u karantenu ni približno vremenu potrebnom za inkubaciju virusa kako bi znali koliko je još stotina bilo zaraženo prije nego su pušteni u Ameriku. Koliko ih je samo ušlo nakon što su izbjegli graničnu patrolu?
Koliko je ovo koristilo povratku barem prividno normalnom životu? Nimalo.
I nije kao da su zaraženi pušteni na nekakvo polje gdje nikoga ne bi mogli zaraziti, već su stavljeni u zatvorene autobuse koji su ih otpremili u gradove širom zemlje. Ako ste željeli da netko zarazi ljude, to je upravo stvar koju biste učinili. Koliko je ljudi od tada zaraženo, možemo samo nagađati. Bidenova administracija se pretvara da se čitava stvar ne događa, a mediji također ne pokazuju previše zanimanja.
Nemoguće je da migrantski karavani ne budu Petrijeve zdjelice zaraze — tisuće ljudi koji marširaju tjednima, dijeleći hranu i vodu savršeno je plodno tlo za širenje bolesti. Ako demokrate nije briga za zaštitu Amerikanaca, što ih očito nije, zašto bi se, pobogu, brinuli zbog ilegalnih stranaca? Stopa preživljavanje je toliko visoka da će velika većina njih živjeti dovoljno dugo da bi na kraju primila amnestiju, državljanstvo i, onaj konačni cilj, glasačku karticu.
Suočavanje ili čak razotkrivanje stvarnosti svega ovoga ne služi ljevičarskoj agendi. Ako se gomila ljudi mora bespotrebno razboljeti, neka tako bude. Ako neki umru — a neki će zasigurno umrijeti — pa, nije kao da su progresivci ikad imali problem s uzrokovanjem velikog broja smrtnih slučajeva. Posljednje stoljeće njihovog postojanja razotkrilo je tu stravičnu činjenicu.
Prije tri mjeseca postavio sam jednostavno pitanje: “Da li Joe Biden favorizira Amerikance u odnosu na ilegalne strance?” Bilo je to, naravno, retoričko pitanje, na koje sam odgovorio sa sljedećim: “Postoji li nešto što je on, Kamala Harris ili bilo koji demokrat rekao u posljednjih 25 godina zbog čega biste pomislili da odgovor glasi Amerikanci?” Odgovor na to posljednje pitanje sad je jasno kao što je oduvijek bilo očito, a oni ga čak ni ne pokušavaju sakriti.
