Nekoliko dana nakon što su muslimanski migranti u dva navrata tijekom četiri dana bombardirali 800 godina staru švedsku crkvu — prvi put 20. siječnja 2021. godine, a drugi 24. siječnja — 4. veljače objavljeno je izvješće u kojem se navodi da je između 2012. i 2018. godine zabilježeno 829 “zločina iz mržnje” protiv crkava u Švedskoj ili u prosjeku 138 napada svake godine.
I tako se švedske crkve pridružuju crkvama drugih zapadnoeuropskih zemalja koje su prihvatile značajne količine muslimanskih migranata. U Francuskoj se, na primjer, svakog dana vandaliziraju dvije crkve. Prema izvješću PI-News iz 2019. godine, u Francuskoj je 2018. godine registrirano 1.063 napada na kršćanske crkve i simbole (raspela, ikone, kipove). To predstavlja 17-postotno povećanje u odnosu na prethodnu godinu (2017.), kad je zabilježeno 878 napada — što znači da takvi napadi postaju sve gori.
Oni također postaju sve podliji. Kao jedan primjer, vandali su koristili ljudski izmet kako bi nacrtali križ na crkvi Notre-Dame des Enfants u Nimesu 2019. godine (slika gore); također je pronađen posvećeni kruh bačen u smeće. Tjedan dana kasnije, vandali su oskrvnuli i slomili raspela i kipove u katedrali Saint-Alain u Lavauru; osakatili su ruke raspetog Krista na podrugljiv način i spalili oltarske materijale.
Slična izvješća dolaze i iz Njemačke. Nakon izvješća o tome kako su četiri različite crkve vandalizirane i/ili zapaljene tijekom četiri tjedna 2019. godine, njemačka stranica s vijestima PI-News objasnila je: “U ovoj se zemlji vodi jezivi rat protiv svega što simbolizira kršćanstvo: napadaju se križevi na planinskim vrhovima, sveti likovi, crkve, a odnedavno i groblja.”
Iako mainstream mediji redovito tvrde da su vandali — koji su rijetko uhvaćeni kako bi se potvrdio njihov identitet — “mentalno bolesni” ili dio “desničarskih ekstremističkih” skupina, kao što se navodi u nedavnom švedskom izvješću, Pi-News nudi objašnjenje: “Križevi su slomljeni, oltari razbijeni, Biblije zapaljene, krstionice prevrnute, a crkvena vrata zaprljana islamskim izrazima poput ‘Allahu Akbar'”.
Slično tome, jedno drugo izvješće na njemačkom jeziku s kraja 2017. godine ističe da je samo na području Alpa i u Bavarskoj napadnuto nekih 200 crkava, a slomljeno je mnogo raspela: “Policija se trenutačno iznova bavi skrnavljenjima crkve. Počinitelji su česti mladi izgrednici migrantskog podrijetla.”
Još je jedan pokazatelj taj što europske regije s velikom muslimanskom migrantskom populacijom često bilježe istodobni porast u napadima na crkve i kršćanske simbole. Prije Božića 2016. godine, u njemačkoj regiji Sjeverna Rajna-Vestfalija, gdje boravi više od milijun muslimanskih migranata, oštećeno je nekih 50 javnih kipova Isusa i drugih kršćanskih likova i polomljena su križevi.
Godine 2015., nakon dolaska još milijun muslimanskih migranata u Dülmen, lokalne su novine navele da “ne prolazi dan” bez napada na kršćanske kipove.
Francuska, u kojoj živi jedna od najvećih muslimanskih populacija u Europi — i gdje se crkve svakodnevno napadaju — također ukazuje da tamo gdje raste broj muslimana, također raste i broj napada na crkve. Istraživanje iz siječnja 2017. godine otkriva da su “islamski ekstremistički napadi na kršćane” u Francuskoj porasli za 38 posto, s 273 napada 2015. na 376 napada 2016. godine; većina se dogodila tijekom božićne sezone, a “mnogi su se napadi dogodili u crkvama i na drugim mjestima bogoslužja”.
Kao tipičan primjer, 2014. godine muslimanski je muškarac počinio “velika djela vandalizma” unutar povijesne katoličke crkve u Thonon-les-Bainsu. Prema izvješću popraćenom slikama (od tog vremena uklonjene) on je “prevrnuo i razbio dva oltara, svijećnjake i pultove, uništio kipove, srušio tabernakul, savio masivni brončani križ, razbio vrata sakristije i čak neke vitraje”. Također je “gazio” po euharistiji.
Primjere muslimana koji su uhvaćeni u skrnavljenju crkava u drugim europskim zemljama možete vidjeti ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.
Ako još uvijek postoji bilo kakva sumnja u stvarni identitet onih najodgovornijih za vandaliziranje crkava diljem Europe, treba samo pogledati postupanje prema crkvama u samom muslimanskom svijetu ili čak na područjima s vrlo velikim brojem muslimanskog stanovništva.
I tako su muslimani u Keniji zapalili pet različitih crkava između 20. i 24. siječnja — iste dane kad su u dva navrata bombardirali 800 godina staru crkvu u Švedskoj. “Većina se članova crkve plašila prisustvovati službama [u ili blizu ruševina] nakon spaljivanja crkava, strahujući da bi ih palikuće mogli pratiti do njihovih domova, riskirajući tako živote svojih obitelji”, rekao je lokalni izvor.
Kao što je bio slučaj kad su vandali u Francuskoj koristili ljudski izmet kako bi nacrtali križ u crkvi Notre-Dame des Enfants Church 2019. godine, tako su i ti kenijski palikuće “počinili gnjusna djela blaćenja zgrada ljudskim izmetom”, dodao je izvor.
Činjenica je da je gnjusno skrnavljenje crkava (uključujući ljudskim izmetom) stoljećima bio zaštitni znak muslimana — nekakva vrsta “islam je bio ovdje”. Kao što je obilno dokumentirano u knjizi Mač i simitar: Četrnaest stoljeća rata između islama i Zapada, tijekom njihovih invazija na kršćanske nacije, muslimani su ritualno oskrnavili na stotine tisuća crkava (samo kalif Hakim b’amr Allah je navodno uništio 30.000 crkava tijekom ranog jedanaestog stoljeća). Zamislite ono što je radio ISIS, samo na eksponencijalnoj razini — i to ne nekoliko godina, već više od tisućljeća u desecima nacija na području tri kontinenta.
U najnovijem primjeru, prema izvješću od 17. veljače 2021. godine, nedavno je zapaljena deveta crkva u Sudanu, zemlji s većinskim muslimanskim stanovništvom. Prije nego je zapaljena, lokalni su muslimani rasvijetlili zašto napadaju crkve: “U svakom gradu ili selu u kojem žive muslimani, oni ne bi smjeli dopustiti da tamo bude išta što pripada nevjernicima, poput crkvenih zgrada”, napisao je jedan musliman na društvenom mediju; drugi je inzistirao da, gdje god muslimani dopuštaju postojanje crkava, to mjesto postaje “osramoćeno”. Ukratko, i riječima vlč. Kuwa Shamala iz sudanske Kristove crkve, “oni napadaju crkvu jer ne žele vidjeti bilo kakav znak križa na tom području.”
Kao što se vidi iz onoga što se događa crkvama diljem Zapadne Europe, barem neki muslimani dijele ovo mišljenje, usprkos tome što su manjina i gosti na Zapadu.
