Vjerojatno niste čuli ime Brittany Hill. Ako jeste, sigurno ga niste čuli toliko često ili popraćeno s toliko performativne tuge, kao što je to slučaj s imenima Georgea Floyda ili Dauntea Wrighta ili Michaela Browna. Ali video snimku njezine smrti od ruku članova čikaške bande — video koji je na internetu već više od godinu dana — nemoguće je izbaciti iz glave nakon što ga jednom vidite.
Snimka, koju je zabilježila policijska nadzorna kamera, pokazuje Hill kako stoji pored svog automobila i razgovora s dvojicom muškaraca. U naručju drži svoju jednogodišnju kćer. Kad se automobil s njezinim ubojicama polako približi, djevojčica se nevino nasmiješi i mahne muškarcima unutra. Nekoliko trenutaka kasnije oni otvaraju vatru. Dvojica muškaraca u društvu Hill bježe u suprotnim smjerovima, dok se dvojac u automobilu zaustavlja, izlazi napolje i nastavlja pucati. Hill se, pogođena u trbuh, zakloni iza parkiranog vozila i legne na svoju kćer kako bi je zaštitila od pucnjave. Ubojice se odvezu dalje. Hill, ostavljena okrvavljena na pločniku, umire.
Brittany Hill was gunned down in the middle of the street while holding her 1 year old child. This kind of violence happens every day in our cities. Every single day. BLM has nothing to say about this. These lives mean nothing to them.
— Matt Walsh (@MattWalshBlog) April 13, 2021
Navodni počinitelji ovog, kao što ga je sudac ispravno nazvao, “jezivog, zapanjujućeg i krajnje besmislenog” zločina, uhićeni su i optuženi za ubojstvo prvog stupnja. Policija je izjavila kako je pucnjava najvjerojatnije bila nekakva vrsta odmazde bande, iako ne vjeruju da je Hill bila ciljana meta.
Sve ovo dogodilo se prije gotovo dvije godine. Neposredno nakon incidenta na lokalnoj se razini podiglo malo prašine, ali je sve brzo zaboravljeno. Većina ljudi diljem zemlje nikad nije čula za to, čak niti nakon što je dramatična i uznemirujuća snimka procurila u javnost. Nije bilo masovnih prosvjeda. Nije bilo komemoracija koje su pohodili političari iz cijele zemlje. Nije bilo javnih dužnosnika koji su nekontrolirano jecali nad njezinim lijesom, kao što je to učinio gradonačelnik Minneapolisa u slučaju Georgea Floyda. A njezin lijes, pretpostavljamo, nije bio pozlaćen, kao onaj Georgea Floyda, niti je njezino lice, poput onog Georgea Floyda, istaknuto na muralima diljem nacije. Niti jedna velika korporacija nije izrazila tugu zbog njezine smrti. Demokratska stranka nije u znak počasti klečala u tišini. Black Lives Matter nije organizirao masovne prosvjede koji traju mjesecima. Niti jedan liberalni aktivist ili političar nije rekao “zapamtite njezino ime”. Niti jedan zakon nije donesen kao odgovor na njezinu smrt. Nije bilo poziva na reformu. Ona je jednostavno umrla i to je to. Samo još jedna statistika.
Doista, smrt Hill uslijedila je nakon vikenda za Dan sjećanja u Chicagu u kojem je zabilježeno 38 pucnjava i 5 smrti. Bila je jedno od 490 ubojstava u gradu te godine. Prošle je 2020. godine zabilježeno 769 ubojstava — godine koja je svjedočila najnasilnijem danu u Chicagu u više od pola stoljeća, s 18 ubojstava jedne krvave svibanjske nedjelje. Ova 2021. je na dobrom putu da postane čak smrtonosnija od 2020. godine. Ali niti jedno od ovih ubojstava ili bilo kojeg od stotina drugih ubojstava koja se događaju u našim gradovima svake godine, ni izdaleka ne izaziva pažnju poput onih Georgea Floyda, Michaela Browna, Freddieja Graya, itd.
Poanta koju ovdje želim istaknuti je, naravno, istaknuto mnogo puta. I to s dobrim razlogom. Oni koji žele opravdati neujednačenost u pokrivanju i ogorčenju, imaju pripremljene brojne odgovore. Razmotrimo dva najčešća odgovora:
1. “U slučajevima poput Brittany Hill, ubojice su uhićene i izvedene pred lice pravde. Nema razloga za prosvjede.”
Istina je da su u konkretnom slučaju Brittany Hill ubojice uhvaćene i optužene, uvelike zahvaljujući činjenici da su svoj zločin slučajno počinili pred nadzornim kamerama. No, mnogo ubojstava u Chicagu i na drugim mjestima svake godine ostane nerazriješeno i neprocesuirano. Uostalom, ubojica Georgea Floyda je također uhićen. Možda ste primijetili da to nije pomoglo utišati prosvjede. Ubojstvo Michaela Browna istraženo je i na lokalnoj i na saveznoj razini, a obje su istrage — uključujući i onu koji je vodilo Obamino ministarstvo pravosuđa — oslobodile su policajca od svakog prijestupa, navodeći, između ostalog, svjedočenje očevidaca i forenzičke dokaze koji ukazuju da je Michael Brown ustrijeljen dok je napadao policajca i pokušao ga razoružati. No, to također nije učinilo ništa kako bi umirilo prosvjednike. Do dana današnjeg oni ponavljaju temeljito i opetovano razotkrivenu laž da je Brown držao ruke u zraku i molio za svoj život. Čini se kako stvarni ishod ovih slučajeva nije previše ili čak nimalo važan ovim prosvjednicima.
2. “Prosvjednici dižu svoj glas protiv vladine nepravde. Oni traže određene zakonske i političke promjene. Ubojstva građanin-na-građanina nije stvar vladine nepravde i nema potrebe za pozivanjem na promjene zakona ili politike kao odgovor na to.”
Kao što je gore opisano, prosvjednici su često uznemireni zbog stvari koje ne predstavljaju vladinu nepravdu. Michael Brown nije bio stvar vladine nepravde. Golema većina policijskih pucnjava nije nepravedna. Čak ni većina policijskih pucnjava na nenaoružane osumnjičenike nije nepravedna. No, čak i da se ovdje radi o nepravdi ili percipiranoj nepravdi, izlazak na ulicu radi Brittany Hill ovog svijeta bio bi daleko opravdaniji. Ti su kriminalom pogođeni gradovi bačeni na koljena zbog desetljeća neučinkovitih i nepravednih demokratskih politika. Epidemija nasilnog kriminala u mjestima poput Chicaga zasigurno je rezultat, barem djelom, loših zakona i loših lidera koji su, za početak, olakšali kolaps nuklearne obitelji ciničnim poticanjem na ovisnost o socijalnoj pomoći i drugim programima Države dadilje.
Također, mnogi ubojice koji teroriziraju te zajednice već su bili osuđivani za višestruka nasilna kaznena djela, a svejedno su još uvijek na ulici. Oni se uvijek iznova filtriraju kroz sudski i zatvorski sustav natrag u zajednicu sve dok naposljetku ne učine nešto toliko neshvatljivo gnusno da nema drugog izbora nego ih zatvoriti zauvijek. Prošle je godine muškarac koji je u svom rezimeu imao više od 200 kaznenih djela, 15 osuđujućih presuda i dva boravka u državnom zatvoru na Floridi hladnokrvno pogubljena tri prijatelja. Čovjek koji je prije nekoliko tjedana u New York Cityju napao ženu azijskog podrijetla imao je dosje koji je uključivao ubojstvo vlastite majke. Lik koji je gurnuo staricu u vatrogasni hidrant u istom gradu imao je više od 100 uhićenja.
Uvijek iznova, ljudima koji su se pokazali opasnima za svoju okolinu dopušta se da nastave terorizirati nevine. Nepravda? Da, ima dosta toga što potiče kaos i krvoproliće na našim ulicama.
Opravdanja ne drže vodu. Pokret koji bi doista bio zabrinut zbog nepravednog ubijanja nevinih života, svim silama bi se zauzimao za Brittany Hill, govorio u njezino ime i “izgovarao njezino ime”. I pokret koji tvrdi da brani dostojanstvo i vrijednost ljudskog života svakako bi imao poprilično toga za reći o Hill i stotinama žrtava poput nje svake godine. “Život je važan” je doista poruka koju naša kultura očajnički treba čuti. To je poruka koja bi — kad bi se saslušala i poslušala — spasila mnoge živote, uključujući onaj Brittany Hill. Šteta što pokret koji tvrdi da brani život toliko malo brine o njemu.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
