Političari su pronašli novi način ubijanja dvije muhe odjednom: ignoriranjem endemskog pokolja kršćana od ruku muslimana, istodobno preuveličavajući utjecaj klimatskih promjena. Kako? Izjavama da su klimatske promjene onaj stvarni pokretač progona kršćana.
U nedjelju, na Duhove, 5. lipnja 2022. godine, muslimani su masakrirali nekih 50 kršćana u nigerijskoj crkvi (pogledaj ovdje za nekoliko drugih primjera muslimana koji su masakrirali kršćane tijekom bogoslužja u svojim nigerijskim crkvama). Dva dana kasnije, predsjednik Irske, Michael Higgins, izdao je priopćenje u vezi incidenta.
U njoj, Higgins nigerijski masakr u crkvi povezuje s “klimatskim promjenama”: tri od četiri odlomka njegove izjave bave se globalnim zatopljenjem; nigdje u njoj ne priznaje, a još manje osuđuje, islamsku radikalizaciju i terorizam u toj regiji — iako je upravo to dovelo do pokolja u crkvi na Duhove.
Zapravo, iako tzv. “mainstream mediji” nisu izvješćivali o tome, nigerijski kršćani se, prema nekoliko nevladinih organizacija, pročišćavaju u genocidu. Prema izvješću iz kolovoza 2021. godine, otkako je započela islamska pobuna u srpnju 2009. godine, tijekom džihadističkih napada ubijeno je ili oteto više od 60.000 kršćana, koje više nikada nisu viđeni. Tijekom tog istog vremenskog razdoblja, spaljeno je otprilike 20.000 crkava i kršćanskih škola od strane vrištećih muslimana. Godine 2021., muslimani su zbog njihove vjere ubili najmanje 4.650 nigerijskih kršćana i gotovo njih 900 u samo prva tri mjeseca ove godine.
Umjesto da barem približno prizna bilo koji od ovih uznemirujućih trendova, irski predsjednik Michael Higgins je “osudio” one koji “pokušavaju optužiti [muslimanske] pastirske narode koji su među najvećim žrtvama posljedica klimatskih promjena”. To je referenca na Fulani, islamske stočare motivirane džihadističkom ideologijom da napadaju i kolju kršćane na, kako se sada čini, gotovo svakodnevnoj bazi. Kao što ovo izvješće pokazuje, u Nigeriji je svaka dva sata ubijen jedan kršćanin — uglavnom od ruku Fulani stočara.
Dana 10. lipnja, biskup Jude Ayodeji Arogundade, iz kršćanske biskupije u kojoj su pobijeni nigerijski kršćani na Duhove, odgovorio je na Higginsove tvrdnje da su odgovorne klimatske promjene — kao i na njegovo bestidno prikazivanje Fulani stočara kao većih žrtava od kršćana koje kolju:
I dok zahvaljujem uvaženom gosp. Higginsu što se pridružio ostalima u osudi napada i izrazio suosjećanje sa žrtvama, njegovi razlozi za ovaj jezivi masakr su netočni i nategnuti… Sugerirati ili uspostaviti vezu između žrtava terora i posljedica klimatskih promjena nije samo zavaravajuće, već također trlja sol na ranu svima onima koji su pretrpjeli terorizam u Nigeriji. Žrtve terorizma su druga kategorija s kojom se ništa ne može usporediti! Svakome tko je pomno pratio događaje u Nigeriji tijekom posljednjih godina više je nego jasno da temeljna pitanja terorističkih napada, razbojništva i nesmanjenih napada u Nigeriji i Sahel regiji nemaju nikakve veze s klimatskim promjenama… Aludiranje na nekakav oblik politika klimatskih promjena u našoj sadašnjoj situaciji u potpunosti je neprikladno… [Muslimanski] teroristi nesmetano kolju, masakriraju, ranjavaju i provode teror u različitim dijelovima Nigerije već više od 8 godina, ne zbog bilo kakve razumne stvari, već zato što su zli — točka.
Jednako glasan u svojoj osudi onih koji pokušavaju preusmjeriti fokus s islamskog terorizma na klimatske promjene bio je Lord David Alton iz Liverpoola, borac za ljudska prava. Dana 12. lipnja napisao je:
Političari moraju biti iskreniji o onome što pokreće pokolj. Svaki izgubljeni život [tijekom napada na crkvu na Duhove] predstavlja tragičan događaj pojedinačnim obiteljima. … Zapanjujuće je koliko malo zanimanja mainstream mediji pokazuju za detaljiziranje njihovih priča. Pojedinačni životi izgubljeni u Nigeriji ne bi trebali biti manje vrijedne vijesti u odnosu na one iz bilo kojeg drugog dijela svijeta. I zapanjujuće je koliko brzo političari i komentatori iznose istu diskreditiranu banalnu priču da su pokretači takvog pokolja klimatske promjene i nedostatak resursa. Oni kažu da su uzroci “komplicirani”, jedva spominjući džihadističku ideologiju koja stoji u pozadini beskrajnih zločina ISIS-a i Boko Harama. A onda govore da svi [kršćani i muslimani] pate i da postoji nekakva vrsta jednakosti sa žrtvama koje dolaze iz različitih vjerskih sredina. Trebali bi iz dana u dan to govoriti obiteljima čiji su najmiliji na meti, pa bi vidjeli kakav odgovor bi dobili.
Bez spominjanja riječi “islam”, “islamizam” ili “radikalni islam”, Alton je ispravno, ali diplomatski zaključio napisavši:
Krajnje je vrijeme da se svijet probudi na neukusnu istinu da ista zloćudna sila koja je ubijala i sakatila svoj put kroz zajednicu za zajednicom nastavlja brutalno ubijati nigerijske ljude i da to može činiti nekažnjeno.
Nadalje, zanimljivo je primijetiti da, prilikom osuđivanja gotovo identičnog terorističkog napada — naime, masakra u Christchurchu 2019. godine, kad je Australac ubio 51 muslimana na Novom Zelandu — predsjednik Irske nije ništa rekao o klimatskim promjenama. Umjesto toga, on je istaknuo pravi uzrok (koji se odnosi na oba napada) — religiju. Nakon što je rekao da su napadi na muslimanske džamije na Novom Zelandu “zgrozili ljude diljem svijeta” — nigerijski masakr u crkvi nije zaslužio takav opis u njegovoj izjavi — Higgins nastavlja:
Nema opravdanja za djela nasilja i diskriminaciju na temelju vjere ili uvjerenja… Sloboda vjerskog izražavanja predstavlja kamen temeljac svake funkcionalne demokracije i ta prava moraju biti zajamčena svim građanima.
Uzgredno, irski predsjednik je teško prvi ili jedini visokorangirani političar koji je za islamski terorizam pokušao okriviti klimatske promjene. U prosincu 2021. godine, glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres rekao je da su “Klimatske promjene… otežavajući čimbenik za nestabilnost, sukobe i terorizam”.
Ovu tvrdnju možemo pronaći čak i na najnevjerojatnijim mjestima. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi, Politika progona, Mitri Rehab, palestinski akademik, inzistira na tome da kakav god progon kršćani doživljavali na Bliskom istoku, to nema nikakve veze s islamom. U svom pokušaju okrivljavanja svega i svačega, on čak posvećuje dio svoje knjige “klimatskim promjenama koje će se loše odraziti na kršćansku zajednicu”.
Toliko daleko su, dakle, neki političari, akademici i mediji spremni ići. Oni besramno iskorištavaju ljudsku patnju kršćana i drugih skrećući pozornosti s njezinog pravog uzroka — islamske radikalizacije i terorizma — i okrećući je na svoje specifične omiljene projekte, u ovom slučaju, klimatske promjene.
