Cijeli svoj život podsjećao sam svoje židovske kolege u Americi da smo najsretniji Židovi koji su ikad živjeli u nežidovskoj zemlji. Znam o čemu govorim. Napisao sam knjigu o antisemitizmu, poučavao židovsku povijest na Brooklyn koledžu i borio se s antisemitizmom od svoje 21. godine, kad me Izrael poslao u Sovjetski Savez kako bih prokrijumčario u zemlju židovske religijske predmete i prokrijumčario iz zemlje neka židovska imena.
Ta procjena vrijedi čak i nakon masakra 11 Židova u pittsburškoj sinagogi.
Ali najveći masakr Židova u američkoj povijesti je jedinstvena američka tragedija.
To je tragedija dijelom zato što je Amerika napokon napravila popis zemalja u kojima su Židovi ubijani zato što su Židovi. Iako je to bilo neizbježno, s obzirom da na to da 330 milijuna ljudi živi u Americi, to je za mene jednako bolno — kao Amerikanca i kao Židova.
I drugo, dok nema razlike između ubojstva kršćana u crkvi i ubojstva Židova u sinagogi s obzirom na gubitak života i patnju najmilijih, postoji nešto jedinstveno u ubijanju Židova zbog toga što su Židovi: antisemitizam je istrebljivački. Antisemiti ne žele samo progoniti, porobiti ili protjerati Židove; oni ih žele sve ubiti.
Na Pashu, Židovi čitaju Haggadu, drevnu židovsku molitvenu knjigu Pashe, Seder. Ona sadrži ove riječi: “U svakoj generaciji, oni ustaju da nas unište” — ne da nas “progone”; ne da nas “porobe”; već da nas unište.
Dakle, kad je ubojica vikao “Svi Židovi moraju umrijeti”, on je obuhvatio jedinstvenost antisemitizma.
Postoji jedinstveni aspekt antisemitizma: on uništava svako društva u kojem raste. Pokretačka sila Adolfa Hitlera bila je mržnja prema Židovima. Više od bilo čega drugoga — želje za njemačkim “Lebensraumom”, mržnje prema boljševizmu, gledanju na Slavene kao nižoj vrsti ljudi — antisemitizam je bio taj koji ga je nadahnjivao. Antisemitizam nije bio žrtveno janje nacizma; on je bio nacistički raison d’etre.
Rezultati njemačkog antisemitizma za same Nijemce: više od 5 milijuna mrtvih, uključujući pola milijuna njemačkih civila; još 130.000 civila ubijenih od nacističkog režima; 12 milijuna Nijemaca protjerano iz istočne Europe, od koji je 2 milijuna umrlo; bezbrojna silovanja njemačkih žena; Njemačka podijeljena na dva dijela gotovo pola stoljeća — i gubitak osjećaja samoga sebe te ugleda.
Nemam pojma je li, izvan sveučilišta i ljevice koja mrzi Izrael, došlo do povećanja antisemitizma u Americi. Volio bih vjerovati Antidefamacijskoj ligi (ADL), drugim židovskim zajednicama i novinama židovske zajednice. Na žalost, samo Židovi na ljevici to čine, jer većina od njih ima ljevičarsku, anti-Trump agendu.
Evo savršenog primjera:
Mainstream ljevičarski mediji, zajedno s ljevičarskih židovskim organizacijama i medijima, mjesecima su na svakodnevnoj bazi govorili da je nakon Trumpovog izbora antisemitizam u velikom porastu. Navodili su mnoge slučajeve prijetnji bombama židovskim zajednicama. Međutim, pokazalo se da je 90 posto tih prijetnji bilo rezultat mentalno poremećenog američko-židovskog tinejdžera koji živi u Izraelu, a ostalih 10 posto napravio je crni radikal koji je želio namjestiti bivšoj djevojci. Dakle, tvrdnja je u konačnici nestala iz vijesti — bez da se ijedna židovska ili nežidovska organizacija ili medijska kuća javno ispričala zbog vikanja antisemitske “vatre” u krcatom kazalištu.
Oni neiskreni sada za pittsburški masakr okrivljuju Trumpa. Ali to je isto tako velika neistina kao i okrivljavanje Trumpa za prijetnje bombama. U stvarnosti, pittsburški ubojica kritizirao je Trumpa zbog njegove povezanosti sa Židovima i Izraelom.
Židovsko okrivljavanje najviše pro-Izraelskog predsjednika još od Harryja Trumana — jedinog predsjednika sa židovskom djecom i židovskim unucima, štoviše — za sve veći antisemitizam, još je jedan primjer očigledne istine koju ovaj Židov poznaje cijeli svoj život: Za razliku od židovskih liberala, koji većinu svojih vrijednosti dobivaju iz judaizma, židovski ljevičari su etnički Židovi, ali svoje vrijednosti dobivaju iz ljevičarstva.
Najveći porast antisemitizma u posljednjih 10 godina došlo je od strane ljevice. Samo upitajte mlade Židove koji nose yarmulke ili su glasno pro-Izraela na većini američkih sveučilišnih kampusa. A najveća prijetnja od uništenja ove generacije Židova dolazi od izraelskih iranskih i arapskih neprijatelja.
Kao Židov koji svaki Šabat redovito pohađa sinagogu i kao zagovornik nošenja oružja, žestoko se molim da nećemo trebati naoružane čuvare u američkim sinagogama. Jedinstvenost Amerike bila je ilustrirana činjenicom da Židovi nisu trebali naoružane čuvare u sinagogama.
Nadam se da će zauvijek ostati tako.
Čak i ako ne volite Židove — ako samo volite Ameriku — morate se boriti protiv antisemitizma. Jer sudbina nacije oduvijek prati sudbinu Židova koji u njoj žive.
