Život započinje pri začeću.
Svake godine čini se kako novi revolucionarni dokumentarci debitiraju na video-streaming kanalima i u američkim kinima, promičući narative koje su navodno utemeljene na činjenicama i u znanosti. Ako su dokumentarci usredotočeni na klimatske promjene poput Al Goreove Neugodne istine izgubili svoju originalnost i hitnost, aktivisti poput Bill Nyea savršeno su sretni ispuniti tu prazninu, posuđujući najtanju patinu popularnog kredibiliteta određenim narativama tvrdnjama poput “seksualnost je kaleidoskop”.
No, politička ljevica izbjegava činjenice poput kuge kad one odlučno dokazuju jednu od temeljnih točaka našeg postojanja: Začeće označava prvi trenutak novog i zasebnog ljudskog života.
Dana 18. siječnja, na tisuće ljudi okupit će se u gradovima diljem nacije kako bi se pridružili Maršu za život, na kojem ćemo ponosno pokazati da Amerikanci vjeruju znanosti te ćemo s ponosom koristiti znanstvene činjenice kako bismo dokazali da svako ljudsko biće, iz svake pozadine, treba biti dobrodošlo u život i biti zaštićeno zakonom. Evo nekih od tih činjenica.
Micheline Matthews-Roth s Harvardske medicinske škole kaže: “Znanstveno je ispravno reći da individualni ljudski život započinje pri začeću, kad se jajašce i sperma udruže kako bi formirali zigotu, a taj stupanj u ljudskom razvoju uvijek je član naše vrste u svim fazama njegovog života.” Matthews-Roth potvrdila je svoju prijašnju izjavu u svjedočenju pod prisegom pred Odborom za pravosuđe Senata, navodeći da “svaki član ljudske vrste doista započinje svoje postojanje kao jedna stanica, zigota”.
Carnegie stadiji ljudskog embrionalnog razvoja pokazuju dvadeset i tri stupnja razvoja kroz prvih osam tjedana trudnoće, nazvanih embrionalnim razdobljem. Embrionalno razdoblje započinje u trenutku kad sperma prodre u jajašce i nastavlja se sve do desetog tjedna trudnoće. Carnegie stadiji, koji se smatraju globalnim autoritetom i “zlatnim standardom” istraživanja ljudske embriologije, potvrđuju da nakon prvog kontakta muškarčeve sperme i ženskog jajašca započinje “stvarni” ljudski život.
Profesor sa Sveučilišta Princeton Lee M. Silver navodi slučaj u korist osobnosti u svojoj knjizi Remaking Eden: Cloning and Beyond in a Brave New World, pokazujući da zoolozi koriste izraz “embrij” kako bi “opisali stadij pojedinačne stanice, stadij dviju stanica i sve naredne stadije do vremena kada se počnu pojavljivati prepoznatljivi ljudski ekstremiteti i obrisi lica između šest i osam tjedana nakon oplodnje.” Posljednjih godina, niz stručnjaka koji rade na području reproduktivnog zdravlja predložilo je korištenje riječi “pre-embrij” umjesto samo “embrij”, kako bi opisali ljudsko biće u razvoju koje postoji u prva dva tjedna nakon oplodnje.
Lee kaže da neki praktičari in vitro oplodnje (IVF) primjenjuju ažurirani izraz “pre-embrij” u političke svrhe, “kako bi pružili iluziju da postoji nešto duboko različito između onoga što mi nemedicinski biolozi još uvijek nazivamo šestodnevnim embrijem i onoga što mi i svi drugi nazivaju šesnaestodnevnim embrijem.” Takvu suptilnu manipulaciju frazama u svrhu dehumanizacije dojenčadi u maternici razotkrivaju ljudi u medicinskoj zajednici.
Međutim, neki ljudi su mnogo izravniji u svom nedostatku brige prema nerođenom životu. Na primjer, 2017. godine, izvršitelj pobačaja Willie Parker iz Alabame pozvan je da govori u washingtonskoj knjižari o svojoj knjizi Životno djelo: Moralni argument za izbor, gdje je iznio slučaj protiv osobnosti pri začeću, rekavši publici: “Kad bih mislio da ubijam osobu, ne bih vršio pobačaje. Fetus nije osoba; to je ljudski entitet.” No, što točno Parker misli pod “ljudskim entitetom”? Dehumanizacijom fetusa kao nečeg nižeg od ljudskog, iako je fetus duboko u svom devetom tjednu razvoja ili čak dalje, Parker otkriva da njegovoj temeljnoj filozofiji nedostaju čak i oni najosnovniji znanstveni temelji.
Umjesto da nastavi s onim što je naučio u medicinskoj školi, Parker je iznio argument da je, budući da je rođen kao muškarac u “patrijarhalnom svijetu”, njegova moralna obveza “odlučiti da [on] neće sudjelovati u procesu koji bi podčinjavao žene isključivo zbog slučajne biologije.” Slučajne biologije?
Čak i tvrdokorni liberali poput Jodi Jacobsen, glavne urednice lijevo orijentiranog zdravstvenog sajta RewireNews prihvaćaju tu istinu, navodeći u članku: “Činjenica da život započinje začećem razlog je zašto muškarci i žene još od pamtivijeka koriste kontracepciju kako bi ga spriječili.” Jacobsen vidi da postoji znanost koja stoji iza argumenta da život zapravo započinje pri začeću, a budući da je to znanstvena činjenica, ona je ne može osporiti.”
Ljevica slijepo prihvaća sve što treperi pred njihovim očima tvrdeći da je “poduprto znanošću” ako to objašnjava Bill Nye ili pripovijeda Morgan Freeman. A ipak, ako se znanstvena činjenica ne uklapa u njezinu uskogrudnu agendu, ta činjenica će vjerojatno biti odbačena na stranu. Dok znanost dokazuje čovječnost osobe od trenutka začeća do njegove smrti, aktivisti NARAL-a, Planiranog roditeljstva i ACLU-a (Američka unija za civilne slobode) okupljaju se kako bi ponosno “uzvikivali svoje pobačaje“.
No, hoće li uzvikivati široko rasprostranjenu znanstvenu činjenicu da su nerođeni ljudska bića koja zaslužuju osnovna ljudska prava? Volio bih da to čine. Do tog vremena, mi ćemo je sami uzvikivati na Maršu za život.
