Kako bi izrazio svoje neslaganje s predsjednikom Donaldom Trumpom u vezi njegove odluke o povlačenju svih 2.000 vojnika iz Sirije i polovice od 14.000 stacioniranih u Afganistanu, general James Mattis obratio se javnosti i dao ostavku na mjestu ministra obrane.
Sada je ravnatelj Nacionalne obavještajne agencije Dan Coats, u javnom svjedočenju pred Kongresom, proturječio Trumpu u vezi prijetnji s kojima se suočava nacija.
Suprotno onome što predsjednik vjeruje, kaže Coats, Sjeverna Koreja vjerojatno neće napustiti svoje nuklearno oružje. ISIS i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju, iako je kalifat srušen. I ne postoje dokazi da Iran, iako neprijateljski raspoložen i agresivan, nabavlja nuklearno naoružanje.
Direktorica CIA-e, Gina Haspel, složila se: Iran ostaje u skladu s nuklearnim sporazumom koji je Trump bacio u smeće i napustio. Sporazum još uvijek čini ono čemu je bio namijenjen.
Zbog ovog percipiranog javnog prkošenja, Trump je eksplodirao:
“Ljudi iz obavještajnih krugova izuzetno su pasivni i naivni kada je riječ o opasnosti iz Irana. Oni su u krivu! … Oni [Iranci] testiraju rakete (prošli tjedan) i više od toga te dolaze vrlo blizu ruba. … Pazite se Irana.”
Trump je dodao: “Možda bi se obavještajna služba trebala vratiti u školu!”
Trump je potom iskopao epohalnu grešku američkih obavještajnih službi koja je podupirala tvrdnje Busha II da Saddam Hussein posjeduje oružje za masovno uništenje (tzv. “zakucavanje”) i predstavlja ozbiljnu prijetnju SAD-u.
Rođen u nesposobnosti i lažnosti, taj savjet je doveo do najveće strateške zablude 21. stoljeća, ako ne i američke povijesti — drugog Iračkog rata. Pokrenut od strane Georgea W. Busha, ta invazija gurnula nas je u beskonačni rat na Bliskom istoku i zbacila Republikansku stranku s vlasti 2006. i 2008. godine.
Iako nije neuobičajeno da predsjednik i obavještajna zajednica dolaze do nesuglasica u percipiranju prijetnji, ono što je zapanjujuće jest činjenica da su lideri obavještajaca spremni proglasiti predsjednika totalno u krivu.
Ipak, taj sukob nije nezdrav, jer odražava stvarnost. Što se tiče vanjske politike, podijeljeni smo ne samo što se tiče ciljeva, već i sredstva.
A ta podjela podsjeća nas na riječi Waltera Lippmanna, nakon što su američki politički sukobi i nepripremljenost FDR-ovog New Deal desetljeća doveli do ranih katastrofa u Pearl Harboru, Bataanu i Corregidoru.
“Gotovo pedeset godina”, napisao je starješina američkih kolumnista, “nacija nije imala ustaljenu i općeprihvaćenu vanjsku politiku. To je opasnost za Republiku. Jer kada je narod podijeljen… u vođenju svojih vanjskih odnosa, on se ne može složiti oko određivanja svog pravog interesa. Ne može se adekvatno pripremiti za rat ili uspješno štititi svoj mir.”
Čini mi se da se danas nalazimo u takvoj situaciji.
Doista, Trump je danas predsjednik zbog vanjskopolitičkih katastrofa koje su proizveli njegovi prethodnici, koji su se oslanjali na američku obavještajnu zajednicu i zbog toga što je Trump 2016. godine ispravno pročitao naciju.
Ipak, postoji dodirne točke između Trumpa i glavnih špijuna.
Coats i Haspel su u pravu što se tiče činjenice da se SAD suočavaju s Rusijom i Kinom koje su bliže i voljnije za suradnju nego što su bile od 1950-ih, prije kubanske raketne krize, koju je Mao vidio kao kapitulaciju Moskve.
I pošto dijelimo više toga zajedničkog s Rusijom, sa svojim povijesnim vezama sa Zapadom, a Rusija se čini i daleko manjom dugoročnom prijetnjom, kako ćemo rascijepiti Rusiju od Kine? Na ovom pitanju, Trumpovi instinkti su u pravu, a oni Beltwayja i rusofoba u krivu.
Što se tiče Irana, obavještajna zajednica je dosljedna.
Godina 2007. i 2011., CIA je objavila “s velikom dozom sigurnosti” da Iran nema program nuklearnog naoružanja. Sada, s UN-ovim inspektorima koji gmižu po nuklearnim postrojenjima Teherana prema sporazumu, CIA i DNI još uvijek govore istu stvar.
Što je s tvrdnjom da Iran traži hegemoniju na Bliskom istoku?
Stvarno? Kako? Na koji način bi to prihvatio Izrael sa svojim nuklearnim naoružanjem, koji je pokrenuo 200 napada na iranske savezniku u Siriji? Što bi Turska, s drugom najvećom vojskom u NATO-u, Egipat, najveća arapska nacija i Saudijska Arabija rekle na to?
Kako bi šijitski Iran, čija perzijska većina je gotovo identična svojim arapskim, azerbejdžanskim, baloškim i kurdskim manjinama, stekao dominaciju na Bliskom istoku, gdje je većina sunitskih Arapa? Kako je Iran prijetnja za nas ovdje, u usporedbi s prijetnjom koju mi predstavljamo tamo?
Iran je izašao iz izolacije iz dva razloga. Prvo, George W. Bush došao je i zbacio njegove talibanske neprijatelje na istočnoj granici, a potom je zbacio Saddama Husseina, neprijatelja na zapadnoj granici.
Prema Trumpovim tvrdnjama, ISIS je poražen i otjeran iz svojih glavnih gradova — Raqqe u Siriji i Mosula u Iraku. No, također je istina da ISIS i al-Qaida još uvijek imaju na desetke tisuća džihadista koji žive među narodima Bliskog istoka.
I ostaje veliko pitanje:
Jesu li američke trupe potrebne tamo — kako bi spriječile teroriste da dođu ovamo? Ili su oni ovdje — jer smo mi tamo?
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
