Politika nas čini glupima. Prisiljava nas da donosimo crno-bijele odluke u sivom svijetu. Zahtijeva da tražimo privremena rješenja na vječne probleme. Prisiljava nas da svedemo kompleksna pitanja na jedan glas, yea ili nay. Slijepo jednostranačje i bijes služe samo za preuveličavanje idiotarija. Najbolje obrane protiv njega su humor, strpljenje i pokušaj potpunijeg razumijevanja problema.
Osim toga, pomaže i poznavanje svojih vrijednosti — ono za što ste borite. Za mene, najviša politička vrijednost je osobna sloboda svakog odraslog Amerikanca. To zahtijeva najmanju moguću veličinu vlade koja omogućuje održavanje reda i sigurnosti te najveću količinu osobne odgovornosti. Radite što želite, ali vi plaćate za posljedice: dugove, lijekove, bebe, disfunkciju zajednice. Izbori su vaši; kao i računi.
Svrha ove slobode je potraga za srećom, koja se nalazi u slobodno izabranoj vrlini. Milosrđe koje se daje slobodno, bez prisile; vjernost u ljubavi za dobrobit onih koje volite; naporan rad za poboljšanje sebe i svoje obitelji. Kao što biste trebali snositi troškove vašeg lošeg ponašanja, isto tako bi i nagrade za dobro ponašanje trebale biti vaše.
Te mi se vrijednosti čine tako hitno važnima jer nisu često postojale u povijesti i nikad nisu postojale u onoj mjeri u kojoj su bile zastupljene u Sjedinjenim Državama. Jednom izgubljene — jednom uzete silom ili, što je vjerojatnije, kupljene po cijeni socijalne skrbi i “sigurnosti” koju jamči vlada — one se vjerojatno neće ponovno vidjeti stoljećima.
Što me dovodi do vijesti dana: Michaela Cohena, Stormy Daniels, novac za šutnju, laži i tako dalje.
Jasno je da naš predsjednik, Donald Trump, posjeduje manjkav karakter. On igra brzo i opušteno s istinom, ponekad je siledžija i u prošlosti je bio umiješan s nekim ljigavim osobama i poslovima. A opet, da ga nismo izabrali, Hillary Clinton bi gotovo sigurno imenovala najmanje tri suca Vrhovnog suda bez privrženosti američkim vrijednostima kao što su sloboda govora, pravo na nošenje oružje i pravo na život. Da ne spominjem sve suce koje bi imenovala na drugim razinama i svih regulacija i izvršnih naredbi protiv slobode iz Obamine ere koje bi ostavila netaknutima.
Ne moramo zamisliti što će se dogoditi ako Trump ne bude ponovno izabran. Demokratska stranka se radikalizirala. Njezini kandidati podržavaju Green New Deal koji je tiranija u svemu osim u imenu. Svaki demokratski senator, osim troje njih, glasali su protiv zaštite živo rođenih beba nakon nauspjelih pobačaja. To su oni.
Trump je, u međuvremenu, obavio dobar posao. Imenovao je dobre suce, povukao je regulacije daleko natrag i bio je snažan branitelj prava na život. Moji najgori strahovi što se tiče njega — da će biti autoritaran ili da je kripto-demokrat — nisu se ostvarili.
Kako bismo zaštitili svoje slobode i postigli svoje ciljeve, sada moramo podržati i braniti čovjeka kojem se ne možemo uvijek diviti ili ga čak voljeti. Ne možemo si dopustiti da nas obuzme moralna panika zbog Trumpovih nedostataka. Alternativa njemu je jednostavno isuviše tmurna i šteta koju bi druga strana napravila kad bi se jednom dokopala vlasti bila bi nepovratna. Dakle — dobrodošli u politiku — naša situacija ima nekakve moralne kompleksnosti, ali naši izbori su jednostavni; yea ili nay.
Demokrati to razumiju. Oni doživljavaju histerične napade zbog Trumpovih grotesknih seksualnih primjedbi zabilježenih na vrpci Access Hollywooda, ali su dva puta glasali za optuženog silovatelja Billa Clintona. Oni nariču zbog nemoralnosti navodnih seksualnih grijeha Roya Moorea u Alabami — ali su dail svoj glas Bobu Menendezu, čiji slični grijesi su daleko manje spekulativni. Oni kuže politiku. “Pobjednici stvaraju politiku”, u besmrtnim riječima ‘Cocaine’ Mitcha McConnella. “Gubitnici idu kući.”
To je zašto više ne razumijem moralnu logiku nikad-Trumpovaca. Znam da su dobri ljudi — neki od njih su mi prijatelji. Znam da žele ono najbolje za zemlju. No, dok se pregrupiraju iz Weekly Standarda ili odvajaju od National Reviewa kako bi se suprotstavili Trumpu i napali njegove pristaše, jednostavno ne mogu razumijeti kakve bolje ishode utemeljene u stvarnom životu oni nude.
Ima smisla zamisliti budućnost konzervatizma u post-Trumpovom svijetu. No, ako taj svijet dođe prerano, ciljevi konzervatizma biti će izvan dohvata dugo, dugo vremena.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
