Nakon što je savezna država Georgia donijela novi zakon kojim se zabranjuje pobačaj nakon šest tjedana trudnoće, ljevica je očekivano doživjela slom živaca. Gošća na CNN-u bila je toliko delirična od bijesa da je vikala: “Kad žena zatrudni, to nije ljudsko biće unutar nje. To je dio njezinog tijela, a radi se o tome da žene imaju punu odgovornost i kontrolu nad svojim tijelom i donošenja odluka o svom tijelu i onome što je dio njezinog tijela s medicinskim profesionalcima.”
Christine Quinn on CNN: “When a woman is pregnant, that is not a human being inside of her.”pic.twitter.com/M2cjRvSYaL
— Ryan Saavedra (@RealSaavedra) May 7, 2019
Što se tiče bebe kao “dijela majčinog tijela”, to je, ponovno, idiotizam na steroidima. Moja lijeva ruka je dio mog tijela. Znam da je dio mog tijela jer nije svoje vlastito tijelo. Moja ruka nema ruke. Ona, također, nema noge ili mozak ili mjehur. Ona je pričvršćena na moje tijelo koje sadrži te elemente. Moja lijeva ruka će uvijek biti moja lijeva ruka. Mogli bi je odrezati (molim vas, nemojte) i ostaviti me bez ruke i ta odrezana ruka će jednostavno istruliti. Ona neće postati svoja vlastita stvar. Moja lijeva ruka nikad neće biti nožni palac ili kornjača ili Fed Ex kamion ili engleska kraljica. Bit će samo ono što jest. S druge strane, nerođeno dijete ima svoje vlastite dijelove tijela, vlastiti identitet, vlastitu DNK. To je u potpunosti zaseban entitet. Evo dobrog praktičnog pravila: ako se dio vašeg tijela ikad magično transformira u zasebnu osobu sa svojim vlastitim unutarnjim organima i brojem socijalnog osiguranja, to vjerojatno znači da to nije dio vašeg tijela i nikada nije bio takav.
Argument “nerođena djeca nisu ljudska bića” je, kao što smo ustanovili, nevjerojatno glup, ali to je samo jedan od kavalkada glupih argumenata koje iznose pobačajni apologeti. Posjeduju čitav arsenal i istovaruju ga kao odgovor na vijesti koje su stigle iz Georgije. Mislio samo da bi ih bilo korisno proći i rangirati najgluplje od njih te objasniti zašto su toliko glupi. Već smo pokrili ono što je vjerojatno ‘mac daddy’ gluposti, ali ovi su također u kombinaciji za tu titulu:
7. Ne možete biti protiv pobačaja ako niste voljni posvojiti neželjene bebe.
Mnogi pro-liferi doista žele usvojiti “neželjene” bebe, ali nitko od nas ne može usvojiti sve, a neki od nas ne mogu usvojiti nijednu. Činjenica da smo ljudi ograničenih resursa ne dokazuje da smo licemjeri. A čak i da dokazuje, to samo po sebi ne bi dokazalo da je naše stajalište pogrešno. Ovaj argument ne uspijeva čak i ako uspije ustanoviti ono što nastoji, što ne čini.
Ako se protivimo ubojstvu samo onih za koje smo sposobni i voljni osobno se brinuti i subvencionirati, to bi značilo da se ne možemo protiviti ubojstvu gotovo svakoga na svijetu. Zemlju nastanjuje sedam milijardi ljudi. Ja mogu hraniti i oblačiti iznimno mali postotak njih. Znači li to da bih trebao šutjeti o genocidima i školskim pucnjavama? Pokušavam pomoći beskućnicima kad god to mogu, ali je ne otvaram vrata svog doma bilo kojem od njih kako bi spavali u mojoj sobi za goste. A isto tako ni vi. A opet, oboje bi se suprotstavili sustavnom pogubljenju beskućnika. Čini li nas to licemjerima? Znači li to da je naše stajalište protiv ubojstva beskućnika na neki način neispravno? Naravno da nije.
6. Nema maternice, nema mišljenja.
Ljevičari više ne mogu iznijeti ovaj argument zbog svog uvjerenja da posjedovanje maternice nema nikakve veze s rodom neke osobe. To je, ionako, vjerojatno najbolje. Pobačaj je moralno i pravno pitanje. Mi koristimo naše mozgove, a ne reproduktivne organe kako bismo ga riješili. “Nema mozga, nema mišljenja” trebao bi biti naš moto. Ali bojim se da bi to moglo isključiti velik broj onih na strani pobačaja.
5. Ženu se ne smije natjerati na reprodukciju.
Zapravo se slažem s ovom tvrdnjom. Nažalost, ona nema nikakve veze s ovim predmetom. Žena se ne “reproducira” tijekom poroda u bolnici. Reprodukcija se događa pri začeću. Svaka žena koja je ikad imala pobačaj, imala ga je nakon što se reprodukcija već dogodila. Pitanje nije: “Treba li se žena obvezati na reprodukciju?” Umjesto toga, pitanje koje se postavlja je: “Trebali li dopustiti ženi da namjerno ubije ono što je već producirano?”
4. Pro-liferi žele kontrolirati ženska tijela.
Tijelo koje je u pitanju nije ženino. Istina je da žena koristi svoje tijelo kako bi održala djetetovo tijelo, ali to je jednako tako i nakon rođenja, kao i prije. Ja sad koristim svoje tijelo kako bih se brinuo o svojoj djeci. Ja koristim svoje tijelo kako bi ih hranio, oblačio, brinuo se za njih, udomio, disciplinirao. Sve što radim za svoju djecu, radim sa svojim tijelom. Ja sam nesposoban učiniti bilo što bez integralnog uključivanja svog tijela. Uostalom, ja sam svoje tijelo. Štoviše, zakon zahtijeva od mene da koristim svoje tijelo za te stvari. Nije mi dopušteno zahtijevati tjelesnu autonomiju i obustaviti sve roditeljske aktivnosti. Moje tijelo i ja otišli bi u zatvor kad bih odlučio da ću prestati koristiti svoje tijelo kako bih išta učinio za svoju djecu. Znači li to da zakoni protiv zanemarivanja i ugrožavanja djece “kontroliraju moje tijelo”? Samo u vrlo čudnom i neizravnom smislu. U svakom slučaju, svrha zakona svakako nije kontroliranje mene — cilj je zaštititi djecu.
3) Pro-liferi su samo pro-rođenja. Nakon rođenja ih više nije briga za djecu.
Opet, irelevantno, čak i da je istina. Ali nije. Cijela naša poanta jest da ne postoji razlika između djeteta unutar utrobe i djeteta izvan nje. Mi poštujemo oboje. Kad ne bismo brinuli o bebama izvan utrobe, onda ne bi stalno ustrajali na tome da je dijete u utrobi baš kao i dijete izvan utrobe. Slijedite logiku: dijete u utrobi je poput djeteta izvan utrobe, stoga se prema djetetu u utrobi treba odnositi s vrijednošću i dostojanstvom. Ova linija rasuđivanja jasno pokazuje da mislimo kako djeca izvan utrobe imaju vrijednost i dostojanstvo.
Također, pro-liferi su iznimno dobrotvorni. Svaki dan pomažemo ljudima u nevolji. Nemate apsolutno nikakvih podatak kojim biste osporili ovu činjenicu, tako da ovaj argument nije samo irelevantan i glup, već je također izmišljen iz vedra neba.
2) Pro-life pokret je jednostavno hrpa muškaraca koji naređuju ženama.
Još jednom imamo argument koji bi mogao biti u potpunosti točan, a opet ničim ne bi mogao diskreditirati naš slučaj. Ili je pro-life stajalište u krivu ili je ispravno. Ako je ispravno, ono bi i dalje bilo ispravno iako bi muškarci bili jedini koji ga zagovaraju. Ali muškarci nisu jedini. Daleko od toga. Pro-life pokret uglavnom vode žene i uglavnom čine žene. To su uglavnom žene koje rade u centrima za trudnoću. Uglavnom žene sudjeluju na Maršu za život. Uglavnom žene mole izvan klinika za pobačaj. Osim toga, muškarci također donose zakone pro-pobačaja. Muškarci su ti koji su donijeli presudu u slučaju Roe protiv Wade. Zašto se pro-pobačajci nikada ne žale na tu činjenicu?
1) Žene imaju pravo na izbor.
“Pravo na izbor” je koncept bez značenja i sadržaja. Vaše pravo na izbor u cijelosti ovisi o prirodi izbora. Fizički, možete odabrati učiniti gotovo sve što želite unutar granica zakona fizike. Zakonski, postoje stotine i stotine stvari koje ne možete odabrati. Ne možete odabrati palež ili silovanje ili krađu ili utaju poreza ili provalu ili vandalizam. Također ne možete odabrati ubojstvo, osim ako je vaša žrtva počinila zločin što je začeta u vašoj utrobi.
Kad netko inzistira da žene “imaju pravo na izbor”, oni misle to u izrazito ograničenom smislu. Oni specifično misle da žena ima pravo odlučiti prekinuti život svog djeteta prije nego ono izađe iz rodnog kanala. Ali ako je takav izbor branjiv i etičan, on nije branjiv i etičan samo zato što je izbor. Pitanje pobačaja nije može li žena birati, već ima li nerođeno ljudsko biće moralno pravo na postojanje i osobnost. Ako nema, onda žena može odabrati pobačaj. Ako ima, onda izbor pobačaja spada u istu kategoriju kao i izbor ubojstva ili zlostavljanja djece.
Primijetit ćete da zagovornici prava na oružje nikad ne inzistiraju da imaju “pravo pucati”. Oni imaju pravo na nošenje oružja, ali njihovo pravo na pucanje iz tog oružja u velikoj mjeri ovisi o razlogu te pucnjave, u kojem kontekstu i s kojim ciljem. Izbori su takvi. Vaše pravo na izbor je uvjetovano, a ne apsolutno. Dakle, braniti izbor na temelju toga da je izbor je vrlo glupo. Svi ti argumenti su vrlo glupi. Ali pro-pobačajna strana na raspolaganju nema nikakvu drugu vrstu argumenta.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
