Pobjeđuje li Trump u trgovinskom ratu i pobjeđuje li time i Amerika? Odgovor na to pitanje ovisi o tome tko plaća tarife. Refleksni odgovor je da onaj koji se oporezuje plaća račun. Ali što se događa kad vlada oporezuje benzin? Exxon te troškove prenosi na vas, uglavnom zato što nemate alternativu. Dakle, plaća li američki potrošač sve te poreze nametnute kineskim proizvodima? Nikako.
Ako Kina proslijedi pune troškove tarifa, kupovali bismo više od drugih zemalja ili napravili stvari ovdje kod kuće. Činjenice to potvrđuju — tarife od 25 posto podigle su cijene tim kineskim proizvodima samo 4 posto. Tko plaća ostatak od 21 posto? Kineski izvoznik. Dakle, Kina plaća 84 posto troškova tih tarifa.
Nasuprot tome, proizvodi koje mi prodajemo Kini također su oporezovani njihovim odmazdnim tarifama, ali američke kompanije ih uglavnom mogu proslijediti Kinezima. Gdje bi drugdje Kina našla ogromnu ponudu soje, svinjetine, teških strojeva, sirovih materijala poput metala, kemikalija, plastike i itd.? Ne mogu pronaći dobavljača koji bi odgovarao našoj sirovoj učinkovitosti i produkciji. Unatoč tvrdnjama kineskih državnih medija, malo je razloga vjerovati da će Kina kupovati manje od SAD-a.
Larry Kudlow ima pravo reći kako će američki potrošač osjetiti malo boli u ovoj borbi; neke cijene su porasle. No, realne plaće brzo rastu, gospodarstvo je u procvatu, investicije se penju do neba i nema inflacije. Ako je ova ekonomija teretni vlak od 10.000 tona, trgovinski rat je limenka na tračnicama. Znate tko pobjeđuje.
S takvom snažnom ekonomijom, moramo se zapitati: kako smo dospjeli ovdje, gdje je Amerika često gubila u međunarodnoj trgovini? Nema smisla kad uzmete u obzir da su američki radnici tri puta produktivniji od njihovih kineskih kolega. Naši radnici imaju više kapitala i proizvodnih mogućnosti na dohvat ruke od gotovo bilo koje druge nacije na svijetu. Odgovor leži u tome da Kina već desetljećima vodi trgovinski rat, dok su naši lideri spavali za upravljačem.
Kina je snažno subvencionirala svoju vlastitu industriju kako bi bankrotirala američke konkurente, dok je istodobno oporezovala američki izvoz kako naše tvrtke ne bi mogle konkurirati u Kini. Povrh toga, oni kradu intelektualno vlasništvo kako bi izbjegli plaćanje troškove istraživanja u koja smo mi uložili. Također koriste ne-tarifne barijere poput kvota i regulacija kako bi ograničili prodaju naših proizvoda. “Slobodna” trgovina s Kinom bila je klopka i zabluda, a Trump je toga svjestan.
Trgovinski rat je vrijedan borbe. Mogućnost kupovanja hrpe jeftinog smeća iz Kine je bezvrijedno ako nemate prihoda. Zapamtite, vaš se dohodak temelji na onome što proizvedete, stoga želimo proizvoditi više, a ne manje. Ali to nam daje snažnu prevagu u trgovinskom ratu — kad ne trgujemo s Kinom, kupujemo skuplje proizvode na drugim mjestima ili ih sami izrađujemo, ali Kina je upravo izgubila prihode i to mnogo. Oni si ne mogu priuštiti borbu u ovom ratu, ali mi možemo, uz snažno gospodarstvo koje s lakoćom može podnijeti troškove.
Činjenica da Kina plaća većinu tarifa je također velika prednost koja se s vremenom umnožava. Kineski građani plaćaju poreze kako bi subvencionirali svoje gospodarstvo, čije proizvode mi oporezujemo, otprilike u iznosu tih subvencija. Ti se porezi plaćaju Ministarstvu financija SAD-a. Dakle, po toj računici, kineski građani plaćaju poreze američkoj vladi. Kako to nije pobjeda za Ameriku?
Slobodna i poštena trgovina korisna je za nas i za svijet. Ali to znači da nema subvencija, nema tarifa i ne-tarifnih barijera — bilo gdje. Nije fer igra ona u kojoj mi igramo po pravilima, a druga zemlja pojede naš ručak.
Trumpov cilj je slobodna i poštena trgovina jer zna da Amerikanci pobjeđuju pri jednakim uvjetima. Ovo je borba vrijedna vođenja, osobito kad imamo adute. Svaka borba ima pobjednike i gubitnike. Naša američka baština je ona borbe i pobjede. Prošli su dani kad su naši vođe napuštale našu ponosnu baštinu. Predsjednik Trump se ponovno bori i pobjeđuje.
Erwin Antoni je izvanredni profesor ekonomije na Sauk Valley Community College u Illinoisu.
