“Svjetiljke se gase po čitavoj Europi, nećemo ih vidjeti ponovno upaljene tijekom naših života”, rekao je ministar vanjskih poslova Sir Edward Grey prijatelju uoči ulaska Britanije u Prvi svjetski rat.
Promatrajući iz daljine dok pandemija hara Starim kontinentom, podsjećamo se na Greyeve riječi. I kako je Veliki rat zauvijek promijenio Europeu, čini se kako pandemija COVID-19 mijenja način na koji europski narodi vide jedni druge.
“Svi za jednog i jedan za sve!” To su bile riječi prema kojima su “Tri mušketira” Alexandrea Dumasa živjeli svoje živote.
To je bio ideal na kojem su EU i NATO izgrađene. Napad na jednog je napad na sve. Schengenski sporazum prema kojem europski građani slobodno putuju kroz zemlje svog kontinenta na isti način na koji Amerikanci putuju od Marylanda do Virginije ukorijenjen je u tom idealu.
A ipak, odjednom, sve to se čini da pripada prošlosti.
Način na koji nacionalne države EU reagiraju na krizu koronavirusa, podsjeća na još jednu frazu, francusku frazu “Sauve qui peut” ili, u grubom prijevodu, “Svaki čovjek za sebe”.
New York Times pisao je o novoj stvarnosti. U nedjelju, u glavnoj priči naslovljenoj “Europa se zatvara i suočava s krizom dok se virus širi”, Times je napisao:
“Dok su neki europski čelnici, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, pozivali na intenziviranje suradnje između nacija, ostali pokušavaju zatvoriti svoje države.”
“Od Danske do Slovačke, vlade su prešle u agresivan način borbe protiv virusa zatvaranjem svojih granica.”
Opisujući niz zemalja koje se odazivaju na poziv tribalizma i nacionalizma, Times se požalio u ponedjeljak:
“Danas, Europljani … podižu granice između zemalja, unutar svojih gradova i susjedstva, oko svojih kuća — kako bi se zaštitili od svojih susjeda, čak i od svojih vlastitih unuka.”
“Suočavajući se s virusom koji ne poznaje granice, ova moderna Europa bez granica ih gradi svugdje.”
U nekoliko dana, Europa otvorenih granica postala je povijest.
“Kako se pandemija širi iz Italije u Španjolsku, Francusku, Njemačku”, izvješćuje Times, “sve više raste osjećaj potrebe za oštrim, čak i autoritarnim metodama, od kojih su mnoge preuzete iz Kine.”
“Italija je prestravila Europu. Odjednom, mnoge se zemlje kontinenta pokušavaju zatvoriti, zaštititi sebe i svoje građane. Ideja o europskoj solidarnosti i Europi bez granica u kojoj građani mogu slobodno putovati i raditi čini se vrlo dalekom.”
Italija, najteže pogođena zemlja nakon Kine, zatvorena je. Njemačka zatvara svoje granice s Austrijom, Danskom, Francuskom, Luksemburgom i Švicarskom. Češka, Cipar, Danska, Latvija, Litva, Poljska i Slovačka najavile su da će zatvoriti granice svim strancima. Predsjednik Donald Trump proširio je zabranu putovanja iz Europe dvama najstarijim prijateljima, Britaniji i Irskoj.
Slovenija je zatvorila svoje granice s Italijom. Norveška je zatvorena. Međunarodni putnici koji stižu u Norvešku riskiraju obaveznu karantenu, neovisno o njihovom zdravlju.
Premijer Justin Trudeau najavio je da Kanada zabranjuje ulazak svim putnicima koji nisu državljani ili stalno nastanjeni. Jedine iznimke su posade zrakoplova, diplomati i, “za sad”, američki građani.
Ono čemu svjedočimo je sukob zahtjeva ljudske prirode i ideologije.
Kroz povijest, većina je ljudi stavljala privrženost obitelji, plemenu, vjeri, zemlji, rasi i naciji iznad zahtjeva liberalne ideologije.
No, iako svi građani možda imaju Bogom dana prava na život i ustavno pravo na “jednaku pravnu zaštitu”, svi ljudi nemaju jednako pravo na našu naklonosti ili brigu.
Za većinu ljudi, zahtjevi srca superiorniji su od onih uma. Prema stranim ljudima nemamo istu odgovornost kao prema našim vlastitim. Tijekom krize, ljudi na prvo mjesto stavljaju obitelj, prijatelje i zemlju.
U Deklaraciji o neovisnosti, Jefferson objavljuje da su “svi ljudi stvoreni jednaki”. Ipak, ono što se čini da ga je osobito naljutilo i što je opravdalo pobunu protiv Georgea III. su zločini koje je kralj počinio i to što se “oglušio na glas pravde i jednokrvnosti”.
Kralj je prekršio zahtjeve naše zajedničke krvi dok nama Amerikancima “naša britanska braća nisu pridavali pažnju”.
Zatvaranje granica predstavlja težak prijestup protiv liberalizma jer je navodno ukorijenjeno u grijehu ksenofobije. Ali ono što vlade u Europi govore zatvaranjem svojih granica, ono što Amerikanci govore zabranjivanjem putovanja iz Europe, jest da ćemo, iako su možda svi ljudi stvoreni jednakima, uvijek staviti svoj vlastiti narod ispred svih ostalih.
Kad dođe vrijeme krize, bilo da je to u ratu u kojem je u pitanju opstanak zemlje ili epidemija u kojoj su u pitanju zdravlje i opstanak naših ljudi, mi se prvo pobrinemo za sebe.
To je ljudska priroda. To je način na koji svijet funkcionira.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
