Do ovog je trenutka 71 posto više Amerikanaca umrlo u newyorškim staračkim domovima nego što ih je umrlo u čitavoj saveznoj državi Floridi, koja ima ne samo veću, već i stariju populaciju. Do ovog trenutka, stopa smrtnosti New Yorka iznosi deset puta više od one na Floridi. Dakle, prirodno, liberali su zauzeti kovanjem narative koja će tvrditi da su za neuspjeh američkog odgovora na koronavirus krivi Trumpovi nihilisti u Crvenim (republikanskim) državama.
“Toksička imbecilnost” republikanaca ubija ljude, napisao je Max Boot. “Trumpizam, a ne polarizacija, pokreće katastrofalnu američku politiku koronavirusa”, rekao je Ezra Klein. Neki komentatori koji potiču ovaj mit, osobito Paul Krugman, čak su imali hrabrosti sugerirati da zemlja potraži savjet države New York.
Ne znam što će nam sutrašnji dan donijeti, ali danas je jasno da je NYC bio ključni širilac infekcije u naciji i također je jasno da NYC nije bio u stanju izravnati krivulju.
Smrti na milijun:
New Jersey: 1.708,7
New York: 1.651,6
Connecticut: 1.212,2
Georgia: 264,2
Florida: 163,2
Teksas: 86,1
Postoje brojni čimbenici izvan naše kontrole koji su stvorili ovu realnost — možda vrijeme ili gustoća naseljenosti ili centralizirana priroda grada ili bilo što drugo što će istraživači jednog dana otkriti. Postoji razlog zašto je San Francisco zabilježio manje od 50 smrtnih slučajeva od koronavirusa, a New York City ih ima oko 18.000 i to vjerojatno nije ideologija njihovih gradonačelnika. Ali to vrijedi i u oba smjera. Jednostavno ne postoji način na koji osoba otvorena uma može stići do zaključka da crvene države snose nekakvu jedinstvenu odgovornost za ovu tragediju.
Sjetimo se da su inicijalni napori nacionalnih zatvaranja bili namijenjeni izravnavanju krivulje kako bolnice ne bi bile preplavljene COVID slučajevima, a ne zatvaranje ekonomije na neograničeno vrijeme (ili sve dok demokrat ne osvoji Bijelu kuću) kako bi osigurali da se nitko više ne razboli. Osim područja New Yorka, koje vodi guverner koji je učinio možda najsmrtonosniju pogrešku u politici u čitavoj ovoj krizi, ovaj cilj je u velikoj mjeri postignut. U Sjedinjenim Državama, stopa smrtnosti (statistika koja je bitnija od bilo koje druge) bila je jednako niska ili čak niža od one u većini glavnih europskih država:
Smrti na milijun:
Belgija: 854,0
Velika Britanija: 657,7
Španjolska: 606,9
Italija: 575,3
Švedska: 523,7
Francuska: 445,5
SAD: 397,8
(Uzgred, sve gore navedene zemlje imaju neki oblik socijaliziranog zdravstvenog sustava, za koji me liberali stalno uvjeravaju da bi ublažio učinke koronavirusa.)
Većina nacija koje su u tom pogledu odradile bolji posao od Sjedinjenih Država (osim Njemačke) su daleko manje i lakše su zaustavile širenje zatvaranjem svojih granica; ili su autoritarnije, s onom vrstom popustljivog stanovništva i vlada kakvu neki američki komentatori očigledno priželjkuju.
Uvijek će doći do popratnog šiljka s više testiranja i ponovnim otvaranjima i države moraju kalibrirati svoje reakcije kako se činjenice mijenjaju na terenu. Ali, da posudim frazu, ovo je prvenstveno pitanje znanosti. Gruba partizanska priča koju konstantno slušamo u vezi crvenih država, s druge strane, je nešto malo više od fikcije.
