Podsjećam se 2018. godine, prije svih onih stoljeća, kad je Michael Cohen, Trumpov odvjetnik i “popravljač” — njegov Harvey Keitel iz Pulp Fictiona, kako su ga prikazivali u to vrijeme — otkrio da je potajno snimao razgovore sa svojim nekadašnjim šefom. Kakva bi se duboka, mračna, prljava nedjela mogla pronaći u tim snimkama? Zasigurno, ako je Trump toliko korumpiran kako nam govore, potajno snimljeni razgovori s njegovim pokvarenim odvjetnikom moraju sadržavati pravu riznicu skandaloznih i nadasve optužujućih komadića.
A onda je CNN pustio snimke u javnost. Većina njih sadržavala je prilično dosadne poslovne aktivnosti. U jednom trenutku oni očigledno razgovaraju o kupnji prava na priču Playboyevog modela koja kaže da je imala aferu s Trumpom. Možete čuti Trumpov dio razgovora, ali što god je rekao, to nije bilo ilegalno ili užasno šokantno. Mediji su nastavili puštati snimke javnosti, ali svaka iskrena i objektivna osoba koja ih je slušala nije mogla ne pomisliti: ako je ovo najgore što je Trump ikad rekao svom odvjetniku, možda on nije zločinački genije kakvim ga predstavljaju.
Razotkrivajuće knjige, postupci za opoziv, razne istrage raznih panela, odbora i agencija, sve to imalo je istog učinka. Ponekad otkrivaju stvari koje nisu previše laskave, ponekad su te stvari možda i istinite, ali ništa od svega toga ne oslikava imidž Donalda Trumpa kao utjelovljenja zla, fašističkog diktatora, korumpiranog do srži. Mnogi ljudi dali su se u potragu kako bi pronašli gdje su zakopana tijela i mnogi su “povjerljivi izvori” tvrdili da imaju koordinate, no niti jedno se nikada nije pojavilo. Možda je to zato što tijela uopće nema.
To je ono što mi pada na pamet kad čitam o Sljedećoj Velikoj Medijskoj Priči Koja Će Ovaj Put Doista Srušiti Trumpa. New York Times je pribavio Trumpove porezne podatke. A pod “pribavio” podrazumijevamo da je netko kome je Trump povjerio svoje financije okrenuo leđa i dao njegove osobne informacije medijima. Ako se ovdje otkriva bilo kakav zločin, to je zločin koji je počinjen pri otkrivanju.
Što otkrivaju ti porezni podaci? Web stranica DNYUZ.com ima korisne natuknice. Ovo su neke od njih:
- Gosp. Trump nije platio savezni porez na dohodak u 11 od 18 godina koje je pregledao Times. U 2017. godini, nakon što je postao predsjednik, njegov je porezni račun iznosio samo 750 dolara.
- Umanjio je svoj porezni račun upitnim mjerama, uključujući povrat od 72,9 milijuna dolara koji je pod revizijom Službe unutarnjih prihoda (IRS).
- Čak i dok je prijavljivao gubitke, on je uspio uživati u raskošnom životnom stilu uzimajući porezne olakšice na ono što bi većina ljudi smatrala osobnim troškovima, uključujući boravke u odmaralištima, zrakoplove i 70.000 dolara za frizuru na televiziji.
- Čini se da je Ivanka Trump, dok je radila kao zaposlenica Trumpove organizacije, primala “savjetničke naknade” koje su također pomogle u smanjenju obiteljskog poreza.
Također je, prema izvješću, izgubio puno novca i duguje puno novca. Drugim riječima, nije se dogodio nikakav zločin. Trumpova izmišljena reputacija kao mafijaškog šefa zadobila je još jedan udarac. Očekivali biste da će ukradene financijske informacije mafijaškog šefa sadržavati nešto sočnije od kreativnih poreznih olakšica. A te olakšice, kad malo bolje razmislim, čak nisu ni toliko kreativne. Mediji prave puno buke oko činjenice da je Trump odbio troškove za oblikovanje svoje frizure na televiziji, ali imajte na umu da sve medijske ličnosti koje dižu paniku oko ove činjenice čine to iz televizijskih studija koji u svojim redovima imaju profesionalne stiliste i šminkere. Kad bi bilo koji od njih to morao platiti sam, oni bi također odbijali te troškove.
Sve u svemu, čini se da je Trump iskoristio porezni zakon kako bi ublažio svoje porezne obveze koliko god je moguće. Mogli biste tvrditi da ih nije smio ublažiti u toj mjeri, ali to je argument koji morate iznijeti ljudima koji pišu naš porezni zakon. Trump je radio u granicama zakona. Fleksibilnost ili nepravednost tih granica nije nešto što se može moralno ili pravno podvaliti pod nos ljudima koji djeluju unutar njih.
Priznajući svoju pristranost, moram priznati da nikad nisam uspio generirati značajan emocionalni bijes čak i protiv ljudi koji ilegalno izigravaju sustav. Kriminalna utaja poreza — što ovo nije — ne izaziva previše moju ljutnju jer nikad nisam shvatio zbog čega bih trebao biti vrlo ljutit na nekoga tko krade svoj vlastiti novac. Dakle, kad netko, umjesto izigravanja sustava, jednostavno koristi taj sustav u svoju korist kako bi zadržao više svog vlastitog novca, ne samo da nisam ogorčen, već se divim njegovoj domišljatosti ili, u najmanju ruku, domišljatosti njegovih računovođa. Nitko od nas nema moralnu obvezu platiti IRS-u više nego je to potrebno. Mnogi od nas plaćaju više nego je to potrebno, ali ne namjerno. Samo mentalno poremećeni bi to činili namjerno.
Od svih ljudi koji bacaju kamenje na Trumpa, koliko njih bi, znajući za olakšice ili kredit koji bi im mogao uštedjeti 5.000 dolara na njihovim porezima, umjesto toga odabrali platiti 5 tisućica iz nekog osjećaja etičke obveze? Pretpostavljam niti jedna jedina osoba. I ne bi trebali. Vlada ionako prikupi više od 3 bilijuna dolara godišnje. Nitko ne bi trebao pridonijeti toj ogromnoj hrpi više nego je na to prisiljen.
Mogli biste, naravno, istaknuti da bogati ljudi mogu navigirati kroz porezni zakon i iskoristiti ga kako bi pritom uštedjeli više svog novca, dok ne-bogati na kraju plaćaju više nego je to potrebno jer je nemoguće probiti se kroz taj labirint bez skupog računovođe koji vas drži za ruku. To je vjerojatno istina i fer argument. Ali to je argument u korist pojednostavljenja poreznog zakona i mogućeg uspostavljanja jedinstvene porezne stope ili još bolje ukidanja poreza na dohodak. To nije argument za nikoga, bogatog ili siromašnog ili negdje između, da IRS-u da više od onoga što duguje. A to uključuje i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
