“Predsjednik Sjedinjenih Država sazvao je ovu rulju, okupio ovu rulju i zapalio plamen ovog napada.”
To je tvrdila Liz Chaney, visokopozicionirana republikanska zastupnica u Domu, dok je predvodila devetoricu svojih republikanskih kolega u glasanju za drugi opoziv Donalda Trumpa. Klub republikanskih zastupnika glasao je 19-1 protiv opoziva.
Demokrati Doma jednoglasno su izglasali, 222-0, za opoziv u solidarnosti koja podsjeća na Vrhovni sovjet iz Staljinovih vremena.
No, je li ono što je Liz Chaney rekla istina?
Nesumnjivo je da je ogromna masa ljudi koja se okupila prošlu srijedu to učinila po Trumpovom nalogu. Ali ta mirna svjetina nije bila nasilna rulja koja je napala Kapitol.
Rulja je bila milju udaljena dok je Trump govorio. Ona se nalazila na Kapitolu dok je Trump bio na području Spomenika Washingtonu. Nije ga mogla čuti. A provala u Kapitol je započela prije nego je Trump završio svoj govor. To je učinjeno dok je još govorio. Niti je u tom govoru bilo nečega što bi upućivalo na to da je Trump signalizirao invaziju na Kapitol.
Kako je onda zapalio “plamen ovog napada”?
Na kraju svog govora, Trump je rekao: “Znam da će svi ovdje uskoro marširati do zgrade Kapitola kako bi mirno i patriotski učinili da se čuju njihovi glasovi.”
Je li to poziv na pobunu?
Rezolucija o opozivu optužuje Trumpa zbog “poticanja pobune”. Gdje je to on učinio? Gdje je čvrsti dokaz?
Odbor za pravosuđe Doma odbio je provesti saslušanja i pozvati svjedoke kako bi otkrio veze između Trumpa i izgrednika.
Što je bio imperativ koji je zahtijevao obustavu normalnog procesa? Hitnost, odgovorila je predsjednica Doma Nancy Pelosi. Trumpov nastavak obavljanja dužnosti predsjednika predstavlja “jasnu i prisutnu opasnost” za republiku.
Ali to je histerična glupost koja prikriva onaj stvarni motiv.
Ljevica želi stigmatizirati Trumpa za vijeke vjekova s dvostrukim opozivom, a njihova mržnja prema njemu nadvladala je svaku obvezu pravičnog postupka.
Trump nije samo porazio establišment 2016. godine. On je dobio 74 milijuna glasova za svoj drugi mandat. Potom je prkosno odbio prepoznati da je njegov poraz ostvaren na pošteni način. Trumpa mrze jer ne želi igrati ulogu koju mu je dodijelila ljevica u svojoj povijesnoj igri morala, u kojoj je ljevica uvijek trijumfalna zvijezda.
Washington Post sad zahtijeva da suđenje, osuđujuća presuda i izbacivanje Trumpa s mjesta predsjednika započne prije nego što Joe Biden položi zakletvu za pet dana.
Ovo je poznato razmišljanje: duh rulje za linč. Nema vremena za dokaze. Nije potrebno suđenje na kojem se mogu saslušati obje strane. Nema potrebe za razmišljanjem. Jednostavno ga proglasite krivim i objesite.
Što se tiče nereda i divljanja na brdu, desnica nije ponudila nikakve racionalizacije ili opravdanja, na što je ljevica uvijek spremna kad njezini sluge odu predaleko. Nije desnica, već je ljevica ta koja je od 60-ih godina prošlog stoljeća opraštala, opravdavala te pozivala na empatiju i razumijevanje onih koji su koristili nasilna sredstva za postizanje političkih ciljeva.
Martin Luther King je bio taj koji nas je pozvao da shvatimo temeljne uzroke nereda u Harlemu, Wattsu, Newarku i Detroitu kad je objasnio: “Neredi su jezik nesaslušanih.”
Godine 1964., Hubert Humphrey, promatrajući te iste nerede, izjavio je, “kad bih se našao u istim uvjetima… u meni je ostalo dovoljno iskre da povedem veoma moćnu revoluciju pod tim uvjetima.”
Adlai Stevenson, dvostruki demorkatski kandidat za predsjednika, je u lipnju 1964. godine na Colby koledžu zatražio od nas da prepoznamo prijeko potrebnu ulogu građanske neposlušnosti u postizanju društvenog napretka:
“U velikoj borbi za unaprjeđenje građanskih i ljudskih prava, čak i zatvorska kazna više nije sramota, već ponosno postignuće. … Možda nam je suđeno u ovoj zemlji koja voli zakone vidjeti ljude koji se kandidiraju za politička mjesta ne na temelju njihovih besprijekorno čistih zapisa, već njihovih zatvorskih zapisa.”
U odgovoru predsjedniku Eisenhoweru, koji je osudio davanje moralnih sankcija izgrednicima, senator Robert Kennedy je rekao: “Nema smisla govoriti crncima da poštuju zakon. Mnogim crncima zakon je neprijatelj.”
Godine 1970., sudac William O. Douglas opisao je kako bismo trebali gledati na ljevičarske demonstracije koje su se pretvorile u nasilne nerede:
“Moramo shvatiti da je današnji establišment novi George III. Hoće li se i dalje pridržavati njegove taktike, ne znamo. Ako hoće, ispravak, poštovan u tradiciji, je također revolucija!”
Što bi sad trebali učiniti Trumpovi ljudi?
Ako idemo prema suđenju za opoziv, prisiliti demokrate da dokažu da je Trump namjerno poticao “pobunu”.
Nakon toga, izložiti povijest američkog establišmenta i njegova beskonačna odobravanja i opravdavanja nereda, pobuna i divljanja kad je to učinjeno u sveto ime društvenog napretka u koji vjeruju.
Potom po drugi put ne izglasati opoziv i ostaviti Pelosi 0-2 u njezinim sudarima s predsjendikom i građaninom Trumpom.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
