Da, Joe Biden — i nitko nije ni blizu. Naravno, Bidena naširoko smatraju ugroženom vrstom, status koji ga štiti od kritika koje bi inače bile usmjerene na mlađu, mentalno stabilniju osobu. Čak su i njegovi politički protivnici oprezni u izjavama kakvu katastrofu i prijetnju Biden i njegovo predsjedništvo predstavljaju. U međuvremenu, prostituirajuća intelektualna ljevica u Timesu i Washington Postu slini nad ovim praznim odjelom gotovo u istoj mjeri u kojoj su četiri godine klevetali Donalda Trumpa kao serijskog lažljivca bez presedana.
Srećom, ove klevete uvjerile su samo posvećene mrzitelje Trumpa, koji se pretvaraju da su užasnuti jer je pretjerao veličinom svjetine koja se skupila na njegovoj inauguraciji. Za one koji nisu pogođeni Trump-fobijom, političar koji u hladnu zimsku noć može privući 50.000 ljudi u Butler, državu Pennsylvaniju (stan. 1.357) zapravo je izoliran od ovakve vrste kleveta jer je stvarnost dovoljno jasna. Trump ima najveće i najodanije sljedbenike od bilo kojeg drugog političara u našem životnom vijeku. Njegova rulja je bila velika otprilike koliko je Bidenova bila mala.
U svakom slučaju, na koji je način ovakvo pretjerivanje svojstveno samo Trumpu, a da ne spominjem zlokobno? Koji političar ne napuhava broj prisutnih na svojim događajima? Trumpov problem nije u tome što je pretjerivao. Poput svakog drugog uspješnog prodavača, on je. Njegov problem je bio taj što je bio poslovni čovjek, friški u politici te nije svladao umijeće izvrtanja i izvlačenja s time. Na primjer, tijekom predsjedničkih izbora 1960. godine, tisak je također optužio Johna F. Kennedyja zbog napuhavanja prisutnih ljudi na njegovim predizbornim skupovima. Kad su ga pitali kako je došao do svoje brojke, odgovorio je: “Porky (Kennedyjev nadimak za svog pomoćnika Pierrea Salingera) broji broj redovnica i množi ga s 10.” Situacija deaktivirana.
Činjenica koju ova oluja lažnih optužbi i zataškavanja prikriva jest da niti jedan predsjednički kandidat — niti jedan predsjednik — nije bio toliko drzak i zlonamjeran u iznošenju političkih laži poput Joea Bidena. Pred publikom od kojih 70 ili 80 milijuna ljudi na posljednjoj predsjedničkoj debati, Biden je optužio Trumpa da je masovni ubojica, da je ubio na stotine tisuća pacijenata s koronavirusom jer nije “učinio ništa” u borbi protiv virusa. Glasajte za mene, apelirao je Biden na svoju publiku, jer ako budem izabran, spasit ću vas iz kandži zlikovca koji nema “plan” i nije ga briga koliko nevinih ljudi umire. Ja ću kao predsjednik to promijeniti. Ja imam “plan”.
To je bio Bidenov uvodni salvo na predsjedničkoj debati — “jedna star” koju je želio da glasači zapamte i uzmu k srcu. To je također bila monstruozna laž. Biden nije imao plan koji bi utjecao na razvoj pandemije. On je to priznao nakon izbora kad je jedna od prvih njegovih objava u svojstvu predsjednika glasila: “Ne možemo ništa učiniti kako bismo promijenili putanju pandemije u sljedećih nekoliko mjeseci.” Nema isprike Trumpu. Nema isprike ljudima koje je prevario da glasaju za njega. Nema ikakvih isprika.
Zapravo, Bidenova optužba da “Trump nije učinio ništa” u borbi protiv pandemije bila je više monstruznih laži upakiranih u jednu. Od samog početka i tijekom pandemije, Trump nije kontrolirao niti jednu jedinu zdravstvenu politiku koja bi utjecala na stopu zaraze u pedeset država. Nama upravlja savezni sustav u kojem te politike, bilo da se radi o obaveznom nošenju maske, zatvaranju tvrtki ili koga će smjestiti u staračke domove, oblikuju i izvršavaju odgovarajući guverneri tih država.
Trump je tim guvernerima — podjednako demokratima kao i republikancima — pružio rekordan broj ventilatora, maski, kompleta za testiranje, briseva i druge medicinske opreme, održavao dnevne brifinge sa službenicima Centra za kontrolu bolesti i u rekordnom roku proizveo dva cjepiva koja spašavaju milijune života. Od predsjednika Bidena nema isprike, a kamoli hvala. Samo još više zaborava u kojem je dozvoljeno zaboraviti da je Trumpa nazvao masovnim ubojicom kako bi prevario ljude da glasaju za demokrate.
Iako je ovo možda postavilo novo dno što se tiče prljavih političkih trikova, to vjerojatno nije bio najgori prekršaj Bidena u smislu utjecanja na nacionalnu krizu — produbljavanje političke podjele između stranaka i alarmantan napredak prema jednostranačkoj državi bez Prvog amandmana u kojoj se preispitivanje demokratske ortodoksije smatra “domaćim terorizmom”.
Ova je čast pripadala središnjoj temi i u tom smislu najvećoj laži Bidenove kampanje: uvjeravanje kandidata i ljudi koji stoje iza njega da je Joe “umjeren”, čija je misija “izliječiti i ujediniti” naciju. Sve to saželo se u njegovom osobnom “iskrenom” obećanju da će biti predsjednik “svih Amerikanaca, bez obzira jeste li glasali za mene ili ne”.
Biden je ta obećanja ispunio iskoristivši prvi tjedan u uredu predsjednika za izdavanje 40 radikalno lijevih izvršnih naredbi čija je jedina objedinjavajuća tema bila to što je svaka od njih dizajnirana isključivo kako bi uništila politiku Donalda Trumpa — samo zato jer je to bila politika Donalda Trumpa, bila ona korisna ili ne.
Biden je započeo nizom novih naredbi za otvaranje američke južne granice — obustavljanjem deportacija, zaustavljanjem izgradnje graničnog zida i ukidanjem meksičke karantene za ljude koji žele ilegalno ući u zemlju. Bidenova nova naredba je bila da ih se jednostavno pusti u zemlju. Što bi pobogu moglo biti obrazloženje za postavljanje ovog prioriteta usred pandemije, s novim mutacijama virusa koji su globalno iznikli? Zašto poticati priljev potencijalno milijuna neovlaštenih ilegalnih stranaca (deskriptivna fraza koju je, onako usput, također zabranio kao dio kampanje njegove stranke da zabrani politički nekorektne misli)?
Ove izvršne naredbe nisu imale nikakvo drugo obrazloženje osim što su poslužile kao štapići zabodeni u oči svakog Amerikanca koji je glasao za Trumpa — svih 75 milijuna — i svakog Amerikanca čiji su život ove, kao i mnoštvo drugih destruktivnih politika, ugrozile. Činjenica da su to bile izvršne naredbe, a ne apeli dvostranačkom Kongresu, bila je drsko proračunato upozorenje da neće doći do izlječenja ili jedinstva, kao što je to Biden obećao. Umjesto toga, sam Biden je namjeravao predvoditi napad na naciju, podijelivši zemlju za još jednu generaciju. Bila je to još jedna drska Bidenova laž — ovaj put usmjerena na američko srce.
Da ovo nije bila slučajnost, očigledno je iz laži koje je rekao tijekom kampanje pretvarajući se da se protivi izvršnim naredbama jer ih koriste samo “diktatori” poput Trumpa. Tijekom sramotnog intervjua, Biden je rekao ABC-ovom Georgeu Stephanopoulosu: “Imam ovaj čudan osjećaj, mi smo demokracija … ako ne možete dobiti glasove … vi ne možete [donositi zakone] izvršnim naredbama osim ako ste diktator. Mi smo demokracija. Potreban nam je konsenzus.” Očigledno nije. To je bila još jedna laž koju sam vam rekao kako biste glasali za mene.
Nije teško zamisliti kako bi brzo propadajuće ljudsko biće — i doživotni političar — potpisalo Bidenove izvršne naredbe i razotkrilo se kao prezreni, nepovjerljivi i opasni vođa u svom prvom tjednu na vlasti. Ali kako su njegovi rukovatelji sudjelovali u tome? Kako je čitava Demokratska stranka odlučila orkestrirati odabir, zaštitu i izbor ove prazne ljuske od čovjeka već opterećenog 47-godišnjom poviješću laganja i korupcije u javnoj službi? To zasigurno predstavlja najveći zločin koji je Demokratska stranka počinila od Građanskog rata: nametnula Amerikancima takvu neiskrenu i oštećenu ljudsku relikviju kao njihovog glavnog zapovjednika.
David Horowitz je američki konzervativni aktivist, novinar i autor, osnivač Slobodarskog centra David Horowitz (DHFC) i urednik časopisa FrontPage.
